Možda ste već primijetili da se u mojoj kuhinji najčešće kuhaju umaci od piletine. Tako je bilo i danas za ručak. Ali nemojte misliti da je to uvijek jedan te isti umak ili saft Aaa nee… varijacija je bezbroj! Puno ovisi o vrsti i dijelu mesa koji se koristi, pa zatim o tome koje povrće se kuha uz meso. Nadalje, ako umaku dodate samo jednu suhu šljivu i malo crnog vina automatski dobijate malo ‘žešći’ lovački umak. Ako se umaku doda kiselo vrhnje okus se opet mijenja itd. itd….Puno, zaista puno toga ovisi o vašoj mašti i o tome koliko ste spremni eksperimentirati s hranom. Zato, naprijed samo, nemojte se bojati isprobati i neke nove okuse.

Potrebno:

• 50 dag očišćenog pilećeg mesa (ja sam ga skidala sa batka i nadbatka)
• 2 mrkve
• 1 luk
• malo suhog vrata
• 1 crvena paprika
• 2 dl soka od rajčice
• malo ketchupa
• 3 žličice slatke crvene paprike
• 3 žličice gustina
• vegeta, sol, papar

Priprema:

1. Na ulju pržiti luk i vratinu, dodati narezanu mrkvicu i papriku, pa pirjati dok povrće ne omekša.
2. Dodati narezano meso, začiniti vegetom, paprom i soli, pa kratko uz miješanje popržiti.
3. Doliti rajčicu i ketchup, posipati crvenom paprikom pa pirjati uz povremeno dolijevanje tekućine dok meso ne omekša.
4. Pred kraj dodati u umak gustin razmućen sa malo vode, primiješati i kratko prokuhati.

Uz ovakav paprikaš kao prilog odlično paše zapečena palenta!

Dobar tek!

The post Pileći paprikaš sa zapečenom palentom appeared first on Reci Peci.

Danas je na kuharski repertoar došla i jedna klasična stara dobra musaka koju dugo već nisam radila a ovaj put u nju nisam čak ‘ništa bućkala i dodavala’ kako kaže moj suprug, pa ju je i nazvao Musaka vulgaris domesticus Često nam za ručak pripremam musake u raznim varijantama i baš zbog toga ih volim jer promjenom samo jednog sastojka ili dodatkom nekog drugog okus može ispasti totalno drugačiji. Rijetko kad se odlučim samo za krumpir i meso, gotovo uvijek ubacim još neko povrće, bilo samo blanširano ili pečeno ili pohano. Ovo je u biti običan složenac od mljevenog mesa i krumpira zaliven smjesom vrhnja i jaja i lijepo zapečen, ali uz par trikova kao što su: vino kod pirjanja mesa ili malo slatkog ketchupa, ili pak sir između slojeva mesa i krumpira ovo jelo postaje prava sočna delicija.  Meni je najdraža musaka s pohanim patliđanima ili tikvicama, ali to ću vam neki drugi put skuhati. Takve su musake najukusnije ako se pripremaju sa svježim povrćem iz vrta, a poznavajući našu baku i ove će godine toga biti u izobilju pa neće nedostajati niti finih jela sa povrćem.

Potrebno:

• 1,5 kg krumpira
• 50 dag mljevenog mesa
• 1 luk
• 1 dl bijelog vina
• 2 dl soka od rajčice
• žlica, dvije ketchupa
• vegeta, sol, papar
• 1/2 povrtne kocke za juhu
• 4 jaja
• 4 žlice kiselog vrhnja
• 20 dag ribanog sira trapista

Priprema:

1. Skuhati krumpir u ljusci, oguliti ga i narezati na tanje ploške.
2. Na ulju pržiti luk, dodati mljeveno meso pa uz miješanje pržiti dok ne posmeđi. Posoliti i začiniti po želji, dodati vino pa pustiti da tekućina ispari. Tada dodati rajčicu i ketchup i oko 2 dl vode pa uz povremeno miješanje pirjati oko 20 min.
3. U manjoj posudi pjenjačom umutiti jaja i vrhnje, povegetiti ili posoliti.
4. U namašćenu vatrostalnu posudu slagati red krumpira da prekrije dno, po njemu rasporediti žlicom malo smjese od jaja, rasporedti potom meso, posipati sirom pa ponovo složiti  deblji sloj krumpira. Sve zaliti smjesom jaja i vrhnja, posipati sirom i peći u pećnici na 200℃ oko 30 min dok ne poprimi zlaćanu boju.

U ovo jelo najbolje paše hladna zelena salata kristalka.

Dobar tek!

Recepte za ostale ukusne musake koje sam pripremila možete pronaći ovdje

Zanimljivosti o krumpiru i povrću…

Redoslijed izrade u slikama:

The post Musaka od krumpira i mljevenog mesa appeared first on Reci Peci.

Punjena ili filana paprika pravo je ljetno jelo, moglo bi se reći baš ekvivalent sarmi u zimsko doba. Princip rada sarme i punjene paprike je također gotovo isti: smjesom od mljevenog mesa se puni povrće (paprika ili kiseli kupus), razlika je jedino u tome što se punjena paprika kuha u više umaka od paradajza i okusom je drugačija. Također se na isti način pripremaju ćufte, pa kada radim papriku uvijek uz njih stavim kuhati i jedan dio ćufti jer klinci ne vole papriku. A meni je to omiljeno jušno jelo. Okus paprike obožavam i često je stavljam i u paprikaše i gulaše da popravim okus. Još je jedna dobra strana ovog jela to što se može napraviti veća količina jela za više dana pa se oslobodimo kuhanja i dodatnog grijanja stana kada su ovakve ljetne sparine a i ovo je jedno od onih jela koja podgrijavanjem postanu još ukusnija. Ovu sam punjenu papriku napravila sinoć, pa sam danas imala obavezu jedino podgrijati ju i skuhati pire krumpir kao prilog. Naravno da sam složila veću količinu, pa ću jedan dio koji ne pojedemo sutra, pospremiti u zamrzivač za neki od slijedećih obroka kada mi se ne bude dalo kuhati

Kada je o ćuftama riječ, e tu sam isprobavala sve i svašta kako bih postigla da ćufte budu mekane i podatne, baš onakve kakve je radila moja baka nekad. No, to sam užasno teško postizala – uvijek bi mi ispale ili pretvrde ili prečupave ili su se raspadale. Dakle, katastrofa od ćufti skoro svaki put. Dogodilo mi se jednom da sam napravila fine ćufte koje sam prvo zapekla a potom pirjala, ali niti to mi ne ‘upali’ svaki put. Definitivno je bitan omjer riže i mljevenog mesa no, otkad u ćufte stavljam prokuhanu rižu, problem je riješen. Ćufte su mi konačno mekane. Isto se odnosi na punjenu papriku jer to su u biti ćufte u omotaču

Pa evo, ako ste i vi jedni od onih koji su punjene paprike ili ćufte jeli jedino ako su ih za vas napravile mame, bake ili svekrve, slijedi recept kako napraviti fine punjene paprike:

Potrebno:

• žute paprike srednje veličine
• 1 kg miješanog mljevenog mesa
• 1 jaje
• 1 luk
• pola režnja češnjaka
• mala šalica riže
• vegeta, sol, papar
• 2 žličice slatke crvene mljevene paprike
• svežanj sitno kosanog peršina
• 7 dl tekućeg paradajza
• 3 dl vode
• mala šalica brašna

Priprema:

1. Paprike oprati i izdubiti im sredinu (očistiti od sjemena).
2. Rižu oprati i skuhati u slanoj vodi. Kuhati 10-tak minua, tek toliko da omekša (ne mora se skuhati do kraja)
3. U većoj posudi pomiješati meso, opranu i ocijeđenu (prokuhanu) rižu, jaje, luk, češnjak i začine. Rukom dobro izmiješati masu dok ne postane kompaktna.
4. Žličicom puniti paprike do 1 cm ispod vrha (jer će se kuhanjem meso ‘podići’). Slagati paprike u veliki dublji lonac (9 l je idealan) otvorom prema gore.
5. Zaliti paprike paradajzom i vodom, povegetiti ili posoliti, popapriti i pustiti da zakuha. Tek tada od ostatka smjese (ukoliko je imate) vlažnim rukama raditi manje loptice (ćufte) i spuštati ih u lonac sa paprikama.
6. Kuhati na laganoj vatri najmanje 1,5 sat, dok meso ne omekša.
7. Pred kraj kuhanja uliti u lonac brašno razmućeno sa malo vode uz dodatak žličice-dvije crvene mljevene paprike. To je u biti light varijanta zaprške bez ulja. No, ako ste ljubitelj ‘jače’ zaprške, tada isto to brašno popržite na malo ulja, nasjekanog češnjaka i crvene paprike, i uz miješanje pjenjačom ulijte vodu dok ne dobijete gustoću umaka. Tada zapršku ulijte u lonac.
8. Još kratko prokuhati i poslužiti uz kuhani pire krumpir.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Punjena paprika appeared first on Reci Peci.

Sa današnjim danom počelo je rođendansko slavlje moje djevojčice. Kažem počelo, jer ovo danas je bio tek prvo dio, a slijedeći vikend nam slijedi drugi dio fešte Naime rođendan joj je tek 25.10. ali budući smo malo ograničeni sa prostorom u stanu pokušam čestitare ‘razrijediti’ na više dana pa se nerijetko dogodi da se te naše rođendanske fešte otegnu na više tjedana. Danas su nam na ručku bili moja sestra i šogor s djecom, pa sam morala smisliti nešto konkretno, mesno i bez suvišnih kerefeka kako bi moj šogor to lijepo rekao. Ustvari, on bi rekao: “šogorice, daj mi neki normalni komad mesa, po mogućnosti da nema perje, ono vulgaris naturalis nešto!” A kako ja volim ugoditi nepcu svojih gostiju, odluka je pala na klasične zagrebačke odreske. No, ja ne bih bila ja kada ne bih pokušala bar nešto u nekom jelu promijeniti i doraditi, pa sam ih tako odlučila ‘poboljšati’ pečenom paprikom rogom. I rezultat je ispao fenomenalno. Tako sočne i fine punjene odreske već jako dugo nisam jela. Trebalo se malo i potruditi oko njih (pogotovo na količinu koju sam ja danas radila) jer punjeni pohani odresci baš i nisu najjednostavnije jelo koje se može zamisliti, no radila sam i kompliciranije stvari a ovo je nešto što definitivno morate probati napraviti! Pečena paprika je pohanim odrescima od karea dala baš poseban okus, mekoću i sočnost, naročito u kombinaciji sa suhim vratom i komadićem topljenog sira. Ma prefino nešto! Uz prilog od pečenog krumpira i zelenu salatu ( a o desertu tj. prefinoj rođendanskoj torti da ne govorim)  bio je ovo ručak za pamćenje

Potrebno:

• odresci svinjskog karea
• 5-6 paprika roga
• suhi vrat (tanko narezan)
• topljeni sir u listićima
• mrvice, brašno, jaja (za paniranje)

Priprema:

1. Papriku očistiti i ispeći polovice u pećnici. Pečene poklopiti pa kad se malo prohlade oguliti kožicu.
2. Meso istući što tanje kako bi se dobio što veći odrezak.
3. Na svaki odrezak složiti šnitu suhog vrata, komadić sira i na to komad pečene paprike. Odrezak preklopiti, učvrstiti čačkalicama, panirati u brašno, jaja i mrvice i ispržiti u dubokom ulju (vidi sliku)
4. Odlagati pečene pohane odreske na papirni ubrus kako bi se ocijedio višak masnoće.

Poslužiti uz pečeni krumpir i zelenu salatu.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Zagrebački odresci punjeni pečenom paprikom appeared first on Reci Peci.

Od mljevenog mesa se može napraviti doista svašta – od najobičnijih faširanaca, bolognese umaka, raznoraznih musaka do sarmi i mesnih štruca, bureka, pita, pizza…doista svašta. I uvijek kada pomislim da više doista ne postoji niti jedan bolji recept s mljevenim mesom od ovih već nabrojanih, iznenadim samu sebe…a nadam se i vas Ideju za ovo jelo dala mi je prije nekog vremena jedna prijateljica: pričala mi je tada kako je probala neobično finu varijaciju bureka i mesne pite, ali sve nekako fino i u slojevima poredano i zaliveno jajima. Tumarajući neki dan po dućanu u potrazi za idejom što kuhati, i naletivši na pakiranje gotovih tankih kora, sjetila sam se te njezine priče i odlučih pokušati napraviti tako nešto. I ispalo je više nego odlično. Nakon dugo vremena ovo je bio ručak kojim su doslovce svi za stolom ( a ima nas 8 ) bili zadovoljni, što je priličan uspjeh i vjerujem, svakoj domaćici najveća sreća nakon spravljanja ručka. A kada je tako fini ručak u isto vrijeme i jednostavan za napraviti i ne preskup, onda je misija ispunjena Ma, da ne dužim evo recepta…

Potrebno:

• 50 dag mljevenog mesa
• 1 veći luk
• 1,5 dl bijelog vina (a može i bez njega)
• 1 pakiranje gotovih tankih kora za savijače (12 kom)
• 4 jaja (ili 3 veća)
• 2,5 dl ulja
• 4 žlice kiselog vrhnja
• vegeta, sol, papar

Priprema:

1. Pržiti sitno sjeckan luk na malo ulja dok ne omekša, dodati meso i pržiti uz stalno miješanje dok ne potamni. Dodati začine i vino (ili vodu) pa pržiti još 10-tak min. dok meso lijepo ne zamiriše i ne potamni do kraja.
2. Za umak pjenjačom lupati jaja, ulje i kiselo vrhnje. Sve skupa dobro začiniti po želji (vegeta, sol, papar)
3. Na veći komad alu folije ili kuhinjsku krpu staviti dvije kore između kojih ste premazali 4-5 žlica umaka. Na njih ćete slagati ostale roladice u oblik piramide i na kraju sve skupa zamotati.
4. Od ostataka kora, napraviti tanke roladice i to tako da svaku koru premažete sa 4-5 žlica umaka, po rubu rasporedite malo mesa i sve skupa zarolate u tanku roladicu. Tako ćete dobiti 10 roladica koje morate slagati na rubni dio onih odvojenih dviju kora redom: 4 roladice, pa povrh njih 3, povrh njih 2 i na kraju na vrh jedna zadnja. Između svakog sloja treba žlicom rasporediti malo umaka. Na kraju sve skupa oprezno zarolati uz pomoć folije u dvije kore. Ovo je onako, prilično ‘prljav’ i nespretan posao jer umak curi na sve strane i čini se kao da će se sve skupa raspasti, ali zato je tu ispod folija ili krpa uz pomoć koje ćete to lakše napraviti i prebaciti roladu u lim na papir za pečenje. Možda se čini komplicirano, no stavila sam dosta fotki izrade pa se nadam da će vam biti jasnije što i kako kada ih pogledate
5. Premazati na kraju roladu sa ostatkom umaka od jaja i vrhnja i peći u pećnicina 200º oko 25 min. ili dok rolada lijepo ne porumeni.

Poslužiti narezano na tanke šnite uz salatu po želji ili jogurt.

Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Neobična mesna rolada appeared first on Reci Peci.

Ako ste imalo skloni tradicionalnoj domaćoj kuhinji, sigurno ste bar jednom u životu čuli za krpice sa zeljem. Zašto sa zeljem a ne sa kupusom? Pa vrlo vjerovatno zato što je to autohtono jelo zagrebačkog, zagorskog i međimurskog kraja u kojem ne živi kupus, nego zelje  U Zagrebačkoj županiji su se čak dosjetili i uvrstili ovo jelo u “8 jela Zagrebačke županije“, uz naravno neizostavne zapeče štruklece, sarmice, zagorske purice, kotlovine… i to je lijepo, i to je dobro, jer treba biti ponosan na svoje, na svoje porjeklo, na svoje korjene i na ono na čemu smo odrasli pa slijedom toga izvući iz naftalina dobre stare recepte po kojima su kuhale naše bake i zbog kojih mi danas i jesmo to što jesmo. Iako moje porjeklo nije zagrebačko, već dobrim dijelom međimursko, u našem su se domu prilično često našle krpice sa zeljem. I to ne bez razloga: jednostavno je da jednostavnije ne može biti, gotovo  stvarno brzo a ukusno i prilično zasitno. Kada bi se u krpice sa zeljem dodalo malo prženog špeka ili domaće pečene kobasice, bio bi to pravi gurmanski ručak. Nije ni danas puno drugačije. Sve što vam za krpice sa zeljem treba su: krpice, manja glavica zelja, luk i mast ili ulje. I to je to. A zašto su krpice ustvari krpice? Pa iz jednostavnog razloga što je to tjestenina u obliku malih krpi, pa mogu biti male krpice ili velike, mogu biti pravilnog kvadratnog oblika a mogu biti i valovite. Nije nebitna ni kvaliteta krpica, jer jelo je puno bolje i ukusnije ako tjestenina nije pretanka i ako se ne raspadne dok se kuha. Meni su odličan izbor u ovom slučaju Marodi velike krpice s jajima , jer me baš podsjećaju na domaće bakine: pomalo su nezgrapne i velike, ali baš takve je nekad radila moja baka doma.

Dakle, ako ste ljubitelj jela sa tjesteninom, ne čekajte dugo, skočite u dućan ili u vrt po kakvu glavicu zelja, jedan lukec i pripremite si ukusan obrok. Možete uz njega pripremiti običan pečeni špek, ili pržene kobasice a dobar izbor su i mesni uštipci ili kakvi faširanci. Domaća ukiseljena paprika savršeno će se uklopiti u ovaj fini starinski ručak. Evo recepta:

Potrebno:

• manja glavica zelja (kupusa)
• 2 mala luka
• ulje
• vegeta, sol, papar
• I još: krpice

Priprema:

1. Na ulju pržiti sitno sjeckan luk. Kada luk omekša dodati sitno rezano zelje (možete ga i naribati na ribež) pa uz miješanje pirjati dok povrće ne počne puštati vodu. Dodati tada začine, podliti sa malo vode pa poklopljeno pirjati dok zelje potpuno ne omekša.
2. U posebnoj posudi skuhati krpice al dente, ocijediti ih pa pomiješati sa pirjanim zeljem. Eventualno popraviti okus i poslužiti kao samostalno jelo ili kao prilog mesnom jelu.

Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Krpice sa zeljem appeared first on Reci Peci.

Taške s pekmezom, šufnudle i šmarne omiljena su jela mog djetinjstva. Jednostavna, priprosta, slavonsko-srijemska jela zbog kojih sam svoju baku voljela još više od onoga koliko jedno malo dječje srce može voljeti nekoga tko danonoćno iz sebe izlijeva samu čistu i nepatvorenu ljubav na svoje uunuke. Baka, ustvari majka kako je oduvijek zovem, ali sa onim dugim maaaaajka u izgovoru, kuhala je dobro i njezina je kuhinja bila mješancija svega i svačega. Od pretepenih juha, zlevanki i šulenke iz rodnog joj Međimurja, do šufnudli, paprikaša i ajernokli koje se priučila raditi uz svekrvu Njemicu u Vukovaru u koji se doselila trbuhom za kruhom jedne davne 50 i neke godine prošlog stoljeća, upoznala zgodnog dedu usred vinograda na Vučedolu, zaljubila se i zauvijek ostala. Iako je majka uvijek bila u nekakvoj žurbi i poslu po kući i oko kuće, za nas klince uvijek je imala vremena, a najsretnija je bila kada bi nas za ručak obradovala nečim što smo jako voljeli. Kada je hrana u pitanju, ja sam kao dijete bila poseban slučaj. Ništa nisam voljela jesti, a sjedenje na miru za stolom mi je predstavljalo mučenje ravno rješavanju najproblematičnijih jednadžbi sa milijun nepoznanica od kojih vam nakon par minuta grašci znoja počnu vlažiti čelo, a vi uvjerate i sebe i sve oko sebe da vam rješavanje takvih zadataka neće baš nikad trebati u životu No, kada su taške s pekmezom došle na red za ručak, nebo je u trenu postajalo vedrije, cvijeće je mirisalo još jače, a moje je srce bilo na mjestu. Taške sam obožavala ne samo zbog toga što su bile fine i slatke, nego i zato što mi je majka uvijek dozvoljavala da budem kraj nje dok ih je radila. Zavezala bih svoju malu kecelju, dovukla sanduk za drva do stola na kojem bi ona do tada već pripremila veliku dasku za tijesto tako da i ja mogu dohvatiti, i onda bih joj bacala brašno onako s visoka da sve pršti dok je ona mijesila tijesto za taške. A kada je tijesto bilo gotovo, otrgnula bi mi komadić i onda sam mogla s njim raditi što god sam htjela – znala sam ga valjati do besvjesti malom dječjom oklagijom, rezati nazubljenim valjčićem u sve moguće oblike koji su mi pali na pamet, a najslađe od svega je bilo rukama spljoštiti komadiće tijesta, onako kao male diskove, pa ih staviti na vruću plotnu šporeta na drva i ispeći. Ajme kakva je to samo delicija bila!

Za to bi vrijeme majka već razvukla tijesto jako tanko, na jednu bi stranu poslagala male hrpice pekmeza u pravilnim razmacima, a tada bi jednim spretnim pokretom prebacila drugi dio tijesta preko tog pekmeza. E, sada sam opet i ja mogla sudjelovati zapravski kako bi se reklo. Trebalo je prstima dobro utapkati sve one međuprostore između hrpica pekmeza kako bi se tijesto lijepo spojilo i kako ne bi curilo za vrijeme kuhanja, a majka je uvijek govorila kako su moji prsti baš idealne veličine za tako nešto Onda je ona preko tih lijepo utapkanih stazica oko pekmeza prošla zupčastim valjčićem i tako u trenu dobila cijelu hrpu malih taškica. I dok su taške brboćkale u šerpi punoj vrele vode, a ja budno pratila kako jedna po jedna iskaču na površinu, majka bi već u velikoj tavi ispržila prezle sa šećerom na koje smo onda samo istresle kuhane taške. I fešta od ručka je mogla početi!

Danas kada sam odrasla i kada sam i sama postala kuharica dobra skoro kao što je bila moja majka, znam da su taške jelo u mnogome slične talijanskim raviolima, a da ih u različitim krajevima lijepe naše različito zovu. Negdje su to tačke, negdje tačkrli, negdje tačci. Često ih znaju raditi i tako da se tijesto prvo izreže na kvadrate ili trokute, pa onda preklapa preko pekmeza i utiskuje vilicom po rubovima kako bi se spojilo. Možda je tako i zgodnije i jednostavnije. No, ja ako taške ne napravim ovako kako ih je radila moja majka, ako pritom ne budem sva prljava od brašna, kao da ih i nisam napravila. Taške su jelo sa pričom oko kojega se treba potruditi da bi uspjele. Ako tijesto ne utapkate dovoljno jako, pekmez će iscuriti i taška će ostati prazna, kao što će nam i život biti bljedunjav i prazan ako se ne potrudimo oko baš svake staze i sitnice na koju naiđemo. Taške su jelo koje na prvu ne oduševljava, ali onaj tren kada vam nepce spozna punoću okusa domaćeg pekmeza od marelice unutar mekanog i savršeno glatkog tijesta, kada vam svi okusni pupoljci oduševljeno zatitraju, znat ćete da ste napravili dobar posao. Znat ćete da su taške puno više od pukog tijesta punjenog nadjevom. Znat ćete da su taške umijeće življenja punim plućima.

Taške s pekmezom

POTREBNO:

• 350 g glatkog brašna
• 1 jaje
• pola žličice soli
• 160 ml mlake vode
• teglica pekmeza
• 200 g krušnih mrvica
• 4 žlice kristal šećera

PRIPREMA:

1. U većoj posudi pomiješati brašno i sol. U sredinu razbiti jaje, pa uz dodavanje vode miksati mikserom sa spiralama. Miksati tako dugo dok tijesto ne postane koliko/toliko kompaktno. Tada ga istresti na radnu površinu pa nastaviti mijesiti rukama dok ne postane potpuno glatko.
2. Tijesto prekriveno krpom pustiti da se odmori 15-tak minuta. Tada ga razvaljati valjkom za tijesto što tanje možete u oblik velikog pravokutnika. Odredite točnu polovicu tog velikog komada tijesta kojega ste dobili, pa na cijelu jednu polovicu složite hrpice pekmeza u malim razmacima. Tada prebacite preostalo tijesto preko tog dijela s pekmezom. Ako treba malo poravnajte prstima tamo gdje su neravnine.
3. Prstima dobro utapkajte prostor između pekmeza kako bi se tijesto prilijepilo jedno za drugo. Tada prođite nazubljenim valjčićem preko svih tih utabanih linija i izrežite svoje taške.
4. Zagrijati veći lonac sa vodom koju treba tek malo posoliti. Kada voda zavrije, spuštati u nju 6 po 6 taški. Čim isplivaju na površinu, gotove su i vadite ih šupljom žlicom van. Ako budete stavili sve taške odjednom na kuhanje, slijepiti će se i iscuriti će pekmez iz njih. Probala sam vjerujte, vidi se to i na slici Dakle, bez žurbe, polako i pomalo.
5. Kuhane taške slagati u posudu ili tavu u kojoj ste prethodno kratko popržili mrvice sa šećerom. Kako koji sloj taški izvadite, tako ga posipajte mrvicama kako se taške ne bi zalijepile jedne za druge. Nemojte ih puno miješati jer su tako kuhane baš mekane i pekmez će iscuriti ako ih budete puno premetali.

Uživajte u taškama i dobar tek!

Recept u slikama:

The post Taške s pekmezom appeared first on Reci Peci.

Danas sam iz subotnje šopingacije došla poprilično kasno. Moram pohvaliti moje dečke i curu koji su cijeli stan počistili dok mene nije bilo (da, da najbolji suuu ) jer popodne imam hrpetinu posla u kuhinji. Sutra imamo rođendansku feštu za našeg Bruneka pa moram i tortu i kolače neke zmućkati. Zato sam za današnji ručak složila ovaj brzinski rižoto koji je stvarno bio fini, jer sam na pirjano meso ubacila i domaći mladi grašak i mrkvicu, dodala sam slatki kukuruz iz limenke i paradajz i bilo je baš fino slatkasto. Rižoto je odličan izbor za ručak ako nemate puno vremena, bilo da ga radite sa mesom, kuhanom šunkom ili plodovima mora.

Potrebno:

• 40 dag svinjetine od buta
• šalica riže
• 1 luk
• 2 mrkvice
• 15 dag mladog graška
• 1 mala limenka kukuruza
• 2 dl tekućeg paradajza (ili razrijeđenog koncentrata)
• 2 žličice slatke mljevene crvene paprike
• 10 dag sira trapista

Priprema:

1. Meso narezano na male kockice popržiti na ulju sa svih strana.
2. Dodati na to nasjeckan luk, mrkvicu i grašak. Pržiti uz miješanje nekoliko minuta. Podliti sa malo vode, doliti paradajz i crvenu papriku,  začiniti po želji pa uz povremeno miješanje i dolijevanje manje količine vode pirjati oko 30 min.
3. Dodati opranu i očišćenu rižu, promiješati, doliti vodu (na šalicu riže ide tri šalice vode) i kuhati uz miješanje dok riža ne omekša. OPREZ! Rižoto jako lako i brzo zagori, zato ga obavezno svako malo treba promiješati.
4. Prije posluživanja pustiti rižoto da odstoji nekoliko minuta da se okusi prožmu do kraja. Umiješati naribani sir i poslužiti.

Poslužiti uz zelenu salatu ili neku drugu hladnu salatu po želji.

Dobar tek!

The post Šareni rižoto appeared first on Reci Peci.

Sezona bundeva ili tikvi je sad stvarno na vrhuncu. Čula sam od mnogih ljudi kako bundeve ove godine jednostavno nisu onako slatke i ukusne kako bi trebale biti, navodno zbog ovako kišne godine?! Nisam baš neki poljodjelac jer još uvijek nemam svoj vrt pa ću vjerovati onima koji o tome znaju više ;), no ona famozna ‘turkinja‘ o kojoj sam pisala neki dan se još uvijek nije pojela. Ne zbog toga jer nije neznam kako ukusna nego zato što je stvarno bila ogromna.  Nije sad baš da puca od slatkoće ali meni je ukusna. Uz današnji sam ručak odlučila napraviti od ostatka bundeve ovu finu kremastu juhicu. Krem juha od tikvica je inače i meni i mojoj djeci favorit među juhama, pa smo sa podjednakim oduševljenjem i tekom jeli i ovu žuto/narančastu juhicu od velike bundeve. Bundeva se u juhi lijepo raskuhala a dodatkom malo kiselog vrhnja postala je baš fina kremasta. Preporučujem svakako!

Potrebno:

• bundeva ‘turkinja’ ili butternut
• 1 luk
• 1 veći krumpir
• 2 žlice kiselog vrhnja
• 3 žlice oštrog brašna
• 1,5 l vode
• vegeta, sol, papar, kocka za juhu

Priprema:

1. Na ulju popržiti nasjeckan luk, dodati brašno, promiješati i uz miješanje pjenjačom zaliti vodom.
2. Začiniti po ukusu (ja sam stavila i jednu pileću kocku za juhu), dodati oguljenu i narezanu bundevu i krumpir, pa uz povremeno miješanje kuhati dok povrće ne omekša.
3. Tada štapnim mikserom izmiksati povrće, dodati kiselo vrhnje i još kratko prokuhati.

Poslužiti uz prepečene kockice kruha ili kuglice za juhu.

Dobar tek!

Recept u slikama:

Još recepata u kategoriji Sa žlicom potražite ovdje…

The post Krem juha od bundeve appeared first on Reci Peci.

Gratiniranje je postupak pripreme hrane u pećnici, zalivene vrhnjem, bechamelom ili nečim sličnim s namjerom da se ona lijepo zapeče i dobije zlaćano hrskavu koricu. Nekad taj postupak uspije savršeno, a ponekad baš i ne, no kako god bilo, ovim se postupkom od najobičnijih namirnica mogu dobiti fantastične stvari. I jako ukusne k tome. Gratinirati (moji klinci bi rekli ‘granatirati’ ) se može sve i svašta, najčešće povrće koje se u tom slučaju može poslužiti kao prilog nekom mesnom jelu, ili pak, ako ispadne super i u većoj količini kao ovo naše današnje, dovoljno je kalorično da se posluži kao samostalno jelo, uz naravno poveću hrpu sezonske salate. Iako je kod nas doma tjestenina namirnica No.1, i krumpir ima dobru prođu. Doduše, pommes i dalje zauzima vodeće mjesto na tronu, pa sam baš jako sretna kad ga uspijem svrgnuti s prijestolja. Gratin dauphinois (gratinirani krumpir) francuska je izmošljotina za koju se ne mogu odlučiti da li mi ljepše zvuči kad ju izgovaram ili kad ju kušam. Vjerujem da bi mi ovaj Gratin bio još ukusniji da sam imala samo malo živaca i vremena više pa da sam krumpir isjekla na puno tanje ploškice, (što ćete vi naravno učiniti prvi put kada ćete raditi ovo jelo) no i ovako je bilo odlično. Dakle, slojevi krumpira, sira, bechamela na bazi vrhnja, pa opet siiiiir, pa maslac…pa da, ovo je kalorijska bomba…ali neka je, zaslužila je to.

Potrebno:

• 1 kg krumpira
• 1/2 l mlijeka + 1/2 l vode (za prokuhavanje krumpira)
• Za bechamel: 5 dag maslaca, 6 dcl mlijeka, 3 žlice kiselog vrhnja, 3 žlice brašna, vegeta, sol, papar
• 20 dag sira trapista (gouda, edamac…)

Priprema:

1. Krumpir narezati na što tanje ploškice, pa ga staviti kuhati u posudu s mlijekom i vodom. Kuhati kratko, 10 minuta, tek toliko da provrije i da krumpir upije blagi okus mlijeka. Ocijediti ga.
2. Dok se krumpir kuha pripremiti bechamel: otopiti maslac, baciti na njega brašno pa uz neprestano miješanje pjenjačom ulijevati mlijeko. Na kraju dodati kiselo vrhnje, začiniti po ukusu pa kuhati 5 minuta do gustoće umaka. Ako primjetite da je pregusto, dodajte malo mlijeka.
3. Vatrostalnu posudu premazati maslacem, prekriti ju jednim dijelom krumpira, posipati polovicom sira, prekriti drugim dijelom krumpira, zaliti bechamelom i obilno posipati sirom.
4. Peći u pećnici na 180°C 20-tak minuta, dok krumpir ne dobije lijepu zlaćanu boju.

Poslužiti kao prilog ili kao samostalno jelo uz recimo, zelenu salatu.

Dobar tek!

Psssst! Kod ovog je jela jako važno dovoljno začiniti ga, jer neće bti ukusno ako je preblago

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Gratinirani krumpir (Gratin Dauphinois) appeared first on Reci Peci.

Pohani odresci sa sjemenkama bili bi jedni sasvim obični pohani odresci koji se u našoj kuhinji nađu prilično često na jelovniku da se u cijelu priču nije umiješala jedna vrećica miješanih sjemenki sezama, lana i suncokreta. Sjemenke svih mogućih vrsta često koristim u prehrani i to najčešće prilikom pripreme peciva i kruha, bilo da ih ubacim u smjesu za kruh ili kao posip klipićima i kiflicama, i u svakom slučaju daju pecivima baš jednu posebnu notu. No ako sjemenke ubacite u smjesu za paniranje mesa, dobit ćete fantastično hrskavu koricu prefinog orašastog okusa, a uz to ćete na zgodan i jednostavan način iskoristi sve blagodati koje se kriju u tim sitnim zlaćano-smeđim zrncima, a one su doista obilne. U lanenim se sjemenkama krije obilje korisnih esencijalnih masnih kiselina i odlične su za probavu te izvrstan antioksidans pa će vas mnogi nutricionisti uputiti upravo na lanene sjemenke kao nužne za uvođenje reda u zdravu prehranu. Sjemenke sezama su tu da nadoknade gubitak vitamina i minerala, a izvanrednog su okusa upravo ako se lagano prepeku, dok su sjemenke suncokreta male riznice vitamina E koji u mnogome može pomoći našem organizmu. Iako će se mnogi složiti kako se svi bitni sastojci i nutrijenti iz sjemenki najbolje mogu iskoristiti prešanjem istih i korištenjem ulja navedenih sjemenki, i uporaba na ovaj način dobar je početak sa uvođenje sjemenki u prehranu koje se u ljudskoj prehrani koriste već više od 5.000 godina! I kako onda ne iskoristiti sve to u jednom sasvim običnom i jednostavnom ručku kao što su pohani odresci sa sjemenkama?! Recept je sasvim jednostavan – ubacite šaku sjemenki u tanjur sa krušnim mrvicama i u završnom koraku paniranja, uvaljajte odreske u mrvice sa sjemenkama. I to je to. U tren oka vaši pohani odresci sa sjemenkama postaju kraljevski obrok koji će se savršeno uklopiti sa jednim sočnim rizi-bizijem i puuuno sezonske miješane salate.

Pohani odresci sa sjemenkama

POTREBNO:

• 1 file pilećih prsa
• 2 jaja
• 5 žlica oštrog brašna
• 150 g krušnih mrvica
• veća šalica miješanih sjemenki

PRIPREMA:

1. Od filea napraviti odreske, posoliti ih i popapriti. Odrecsi će biti posebno sočni ako ih par sati prije namočite u mlijeko!
2. Panirati odreske: uvaljati prvo u brašno, potom u razmućena jaja koja valja posoliti, a potom u smjesu od krušnih mrvica i sjemenki.
3. Pržiti odreske u vrućem ulju sa obje strane dok ne dobiju lijepu zlaćanu boju i hrskavu koricu. Ocijediti odreske od suvišne masnoće na papirnom ubrusu.
4. Poslužiti uz prilog po želji.
5. Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Pohani odresci sa sjemenkama appeared first on Reci Peci.

Okruglice od puretine i tikve savršeno su jesensko jelo koje dokazuje da se uz samo nekoliko sastojaka može napraviti vrhunski obrok i ručak za pamćenje. Mljevena puretina mogla bi sasvim jednostavno završiti u obliku najobičnijih faširanaca, i ne bi tu bilo ništa pogrešno jer faširanci iliti polpete su jako fini naročito uz npr. restani krumpir. Ništa pogrešno i jako fino, ali tako dosadnooooo I zato sam odlučila od puretine koja je inače malo specifičnog okusa i prilično suha ali zato i jedno od najzdravijih vrsta mesa, napraviti fine okruglice u čije sam samo srce stavljala po kockicu sočnog edamera, a da bi stvar bila bolja u puretinu sam ubacila 1/2  naribane, fine muškatne butternut tikve koja je svojim specifičnim okusom samo upotpunila cijeli doživljaj. Uz okruglice od puretine i tikve sam umjesto krumpira, pripremila domaće široke rezance sa satarašom (eh da, trebalo je iskoristiti zadnje od zadnjih rajčica i papričica iz vrta) i sve u svemu, svi smo bili oduševljeni ovim koloritnim ručkom usred tjedna. Budući sam tih okruglica ispekla malko previše, prerezane na polovice, dobro su poslužile kao punjenje u sendvičima koje si klinci nose u školu za užinu, dakle i ručak i užina = dvije muhe jednim udarcem

Okruglice od puretine i tikve

POTREBNO:

• 500 g mljevenog purećeg mesa
• 1/2 butternut tikve
• 1 jaje
• šalica (2 dl) krušnih mrvica + 1/2 šalice za uvaljavanje
• 1 žlica kiselog vrhnja
• svežanj peršinovog lišća
• žlica sjeckanog vlasca
• 2 češnja češnjaka
• 1 manji luk
• 2 žličice slatke crvene mljevene paprike
• vegeta, sol, papar
• 80 g sira edamera

PRIPREMA:

1. Tikvu oguliti i naribati na ribež. Sir izrezati na male kockice.
2. U većoj posudi pomiješati meso, ribanu tikvu, jaje, vrhnje, krušne mrvice, sitno sjeckan luk i češnjak, peršin, vlasac i ostale začine. Sve skupa dobro premijesiti rukom dok masa ne postane kompaktna.
3. Od pripremljene mase, uzimati po malo u ruku, u sredinu utisnuti komadić sira pa oblikovati okruglicu veličine malo manje od ping-pong loptice. Svaku okruglicu uvaljati u krušne mrvice.
4. Pržiti okruglice u dubokom ulju dok lijepo ne porumene. Ocijediti ih na papirnom ubrusu od viška masnoće.
5. Poslužiti uz prilog po želji, ili ovako kao što smo to mi, uz sataraš sa širokim rezancima.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Okruglice od puretine i tikve appeared first on Reci Peci.

Tjestenina s gljivama, i to bukovačama uvijek mi je nekako asocijacija na jesen. Iako se gljive bukovače iz umjetnog izoliranog uzgoja danas mogu naći u gotovo svako godišnje doba u trgovinama, one prave šumske rastu baš u ovo vlažno jesensko doba godine i to na stablima ili trulim panjevima. Bukovače su specifične po tome što imaju veliki debeli klobuk koji se u kulinarstvu najčešće priprema kao pohana šnicla, a s obzirom da je pomalo deblje strukture okusom pomalo podsjeća na deblji pureći odrezak. Bukovače, kao ni ostale gljive uglavnom doista ne pripremam često jer ih moja djeca jednostavno ne vole (ma što da kažem, čak ih i sa pizze sklanjaju), no povremeno im probam, najčešće kao sastavni dio ručka, podvaliti i ovu zdravu namirnicu koja je inače bogata vitaminima skupine B te krcata antioksidansima. Tjestenina s gljivama i pancetom koja je tu s efektom kamuflaže, bila nam je doista fini i lagani jesenski ručak, koji će se sigurna sam svidjeti i vama, jer se brzo priprema i doista je ukusno. Tjestenina s gljivama također može biti i prilog nekom mesnom jelu, kao što su npr. kakvi odresci u umaku, ali to je već malo konkretniji ručak i tada pričamo o odrescima na lovački

Tjestenina s gljivama

POTREBNO:

• 400 g gljiva bukovača
• 1 luk
• 100 g pancete
• 150 ml vrhnja za kuhanje
• 50 ml bijelog vina
• stručak lišća peršina
• vegeta, sol, papar
• 400 g širokih rezanaca

PRIPREMA:

1. Gljive obrisati papirnim ubrusom (jer ove iz dućana doista nisu skoro uopće zmazane, a gljive u pravilu ne bi trebalo prati vodom!) pa ih narezati na trakice (i klobuke i stapkice).
2. Na malo ulja pržiti sitno sjeckan luk i pancetu, dodati gljive, promiješati, lagano posoliti i pirjati 5-6 minuta dok gljive ne puste tekućinu. Tada doliti vino i pirjati dok sva tekućina potpuno ne ispari. Dodati nakon toga oko 2 dl vode, začiniti po ukusu (nemojte pretjerati sa soljenjem jer je panceta slana sama po sebi), i pirjati  još 15 minuta.
3. Pred kraj dodati vrhnje za kuhanje i sjeckano peršinovo lišće.
4. Kuhanu tjesteninu preliti umakom i poslužiti.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Tjestenina s gljivama i pancetom appeared first on Reci Peci.

Pizza Calzone ili preklopljena pizza neizostavan je dio jelovnika gotovo svake pizzerije. Dakle, klasična pizza skrivenog nadjeva. Vrsta nadjeva može varirati, no najčešće je to kombinacija rajčice, sira i šunke, iako se i šampinjoni vrlo često uguraju u calzone. Pizza se kod nas doma radi bar jednom tjedno i unatoč tome ne silazi sa trona obožavanog jela već godinama. Nije da se žalim…ja dizano tijesto stvarno obožavam i mijesiti i razvlačiti i na kraju krajeva i jesti No ponekad stvarno ima dana kada nemam volje za baš nikakve egzibicije u kuhinji i tada su mi brza rješenja iz dućana u vidu gotovih i već razvaljanih tijesta za dizano/prhko/tanko (ima ih doista svakakvih) odlična opcija. Ovaj put sam odlučila klince razveseliti večerom u vidu calzone pizze. Priprema calzone pizze na ovaj način doista je peace of cake i sa svime možete biti gotovi za svega 20-tak minuta. Malo umaka od rajčice ili ketchupa, malo šunkice, sira i šampinjona i u tren se stvore male calzone pizze. Nadjev možete obogatiti čime god želite: ako volite ljuto dodajte ljute feferone ili chili, ako volite ribu, dodajte tunjevinu, ako volite samo povrće neka vaše calzone budu samo povrtne Ovakve preklopljene varijacije pizze radila sam već u sličnom obliku, kao Panceroti (Panzzerotti). Jako je slično, čak im je i nadjev isti, no pancerotti se prže u ulju, a calzone se peče u pećnici. Calzone je također odlična opcija za bilo kakva prijateljska druženja, jer ih možete napraviti gomilu, zatvorene su i njima se ne prljaju prsti prilikom kušanja, a priprema je sasvim jednostavna.

Calzone pizza

POTREBNO:

• 1 pakiranje gotovog tijesta za pizze
• 150 g šunke, nekoliko komadića kulena
• 150 g sira trapista
• ketchup
• 4-5 šampinjona
• origano

PRIPREMA:

1. Razvaljano tijesto podijeliti na 8 pravokutnika. Svaki pravokutnik premazati sa žlicom-dvije ketchupa, posipati ribanom šunkom i sirom, staviti po ploškicu kulena, malo tanko narezanih šampinjona. Sve posipati origanom.
2. Preklopiti pravokutnike kako bi nadjev ostao unutar tijesta. Prstima dobro ispritiskati rubove, napraviti polukrug pa vilicom utisnuti rubove još jednom.
3. Tako pripremljene pizze peći u pećnici na 200ºC 18 minuta.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Calzone pizza appeared first on Reci Peci.

Iako je vani nesnosno vruće, ručak se spremiti mora Obično nedjeljom spremam nekakva pečenja za koja mi treba malo više vremena za pripremu a i naravno, pećnica. Danas to nije dolazilo u obzir jer je prevruće, pa sam složila ove fine rolice od svinjskog karea, punjene pancetom i sirom u umaku od vrhnja. Za prilog sam skuhala domaće mlince i sasvim su se fino sljubili s mesom u umaku. Uz juhicu od mladog graška i salatu od krastavaca bio je ovo jako fini ručak. Dobroo, još bi veća ugoda bila da sam kuhala u npr. nekoj otvorenoj kuhinji u debelom hladu velikih borova s pogledom na plažu na koju se odeš rashladiti dok se meso krčka u tavici i zaglušujuću buku cvrčaka….ahhhh mašta radi svašta

Potrebno:

• 10 odrezaka svinjskog karea
• 10 tankih šnita pancete
• malo ribanog sira trapista ilu topljenog sira u listićima
• čačkalice, šalica brašna
• 1 dl bijelog vina
• 4 dl vode
• 4 žlice kiselog vrhnja
• 1/2 žličice šećera
• vegeta, sol, papar

Priprema:

1. Kare tanko istući batom za meso, na svaki komad staviti malo pancete i sira, zarolati i pričvrstiti čačkalicom.
2. Uvaljati rolice u brašno pa ih popržiti sa svih strana na maslacu. ( u brašno se umaču jer će se prilikom naglog pečenja na površini stvoriti korica koja će zadržati mekoću unutar rolice, a od istog će se brašna kasnije prilikom pirjanja umak zgusnuti)
3. Izvaditi rolice na stranu, dodati na masnoću od pečenja vino, kratko prokuhati, doliti vodu i kiselo vrhnje,začiniti i  pustiti da zakuha.
4. Dodati u umak rolice, pa poklopljeno na tihoj vatri pirjati oko 40 min dok meso ne omekša. Po potrebi doliti malo vode ili ako je prerijetko dodati malo razmućenog gustina.
5. Poslužiti uz kuhane mlince ili debele domaće rezance, salatu po želji, i naravno čašu finog hladnog bijelog vina.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Punjene mesne rolice u umaku od vrhnja appeared first on Reci Peci.

Moram priznati da je ovo jelo uz Bolognese tjesteninu najdraže jelo moje djece i da se njih pita ovako nešto bi se kuhalo svaki dan.  Složenci su i inače vrsta jela koju ja vrlo rado pripremam u svojoj kuhinji jer obožavam tu mogućnost mućkanja i dodavanja raznih sastojaka koji bi sami za sebe činili nekakvo obično jelo a ovako ukomponirani sa još ponečim,  kao što je npr. u ovom složencu fini topljeni sir i kiselo vrhnje, podatni i ukusni bechamel umak koji se s vrha onako fino zapeče i daje hruskavu korici daju pravu eksploziju okusa, prefino nešto. Ovo je također dobra opcija za napraviti ručak od ostataka tjestenine od dana prije (iako se nama to jaaako rijetko dogodi jer smo svi tjesetninoljupci ) ili pak od viška bolognesea. Dakle, mogućnosti su svakojake, mesni se umak može složiti kao klasični bolognese ili pak onako kako vama više odgovara. U svakom slučaju toplo preporučam jer je ovaj složenac jednostavan a predobar

Potrebno:

• 40 dag makarona ili pužića
• 50 dag mljevenog mesa
• 1 glavica luka
• 1 dl bijelog vina
• 2 dl soka od paradajza
• kethchup
• 2 žličice slatke crvene paprike

za umak:

• 4 jaja
• čaša kiselog vrhnja
• 20 dag ribanog tvrđeg sira
• prstohvat sjeckanog peršina

za beshamel:

• 15 g margarina
• 6 žlica brašna
• 500 ml mlijeka
• 15 dag ribanog sira

Priprema:

1. Posebno u zdjelici istući pjenjačom jaja, vrhnje i peršin.
2. Pužiće kratko prokuhati, ocijediti  i prestresti u posudu u kojoj ih treba pomiješati sa smjesom od jaja i vrhnja. Dodati ribani sir, kosani peršin, promiješati i ostaviti po strani.
3. Na ulju popržiti sjeckani luk, dodati meso, pržiti dok ne promjeni boju, pa onda dodati vino i začine. Dinstati dok ne ispari tekućina, pa dodati paradajz, ketchup i malo vode. Dinstati dalje dok se sve ne prožme.
4. U međuvremenu napraviti beshamel umak:

• otopiti margarin, pa dodati brašno, malo promiješati i dodavati postepeno mlijeko. Pustiti da zakuha, po potrebi dodati još malo mlijeka i na kraju umiješati sir. Miješati dok se sir ne otopi. Kuhati do željene gustoće.

U vatrostalnu zdjelu namazanu maslacem, slagati sloj tjestenine, pa sloj mesa, pa zatim ostatak tjestenine. Sve zaliti beshamel umakom, i staviti peći u prethodno zagrijanu pećnicu na 200℃ oko 30 min ili dok ne poprimi zlatno žutu boju.

The post Složenac od tjestenine appeared first on Reci Peci.

Grah s ričetom (ječmenom kašom) sam prvi put jela u studentskoj menzi i nikad mi nije bilo jasno zašto se svi zgražavaju na to jelo kad je meni bilo tako fino. Kod nas se doma grah uvijek kuhao na jedan te isti način, bez ričeta naravno, i nisam ga baš voljela (hmmm kad bolje razmislim, u to doba nisam ništa voljela ;)). Od kad sam i sama kuharica često kuham grah s ričetom ili čak i ričet sam kao varivo i moja ga djeca također vole pojesti. Ječmena kaša svojim pomalo neutralnim okusom razblaži okus graha i baš mu da jednu finu notu. Grah s ričetom i grah s tjesteninom (famozna Pašta Fažol) su mi omiljene varijante jela s grahom i slične su okusom. Iako grah spada u pomalo težu zimsku hranu, danas sam se odlučila za ovakav ručak jer je bio doista brzo gotov i kao takav idealan za pripremu u vrućem stanu Koristila sam konzervirani bijeli grah kojem nije potrebno gotovo nikakvo vrijeme kuhanja a ričet sam prokuhala još ujutro (treba mu 30-tak minuta da omekša), takao da sa pripremom ovog ručka doista nisam imala puno posla.

Potrebno:

• velika limenka bijelog graha
• šalica ričeta (ječmene kaše)
• 2 mrkve
• 1 luk
• lovorov list
• komadić svježe žute paprike (a aromu)
• vegeta, sol, papar
• 3 žličice crvene mljevene paprike
• mala šalica brašna

Priprema:

1. Ječmenu kašu dobro oprati pa skuhati u slanoj vodi (30 min) dok ne omekša. Kaša se poprilično ‘nakuha’ i napuhne prilikom kuhanja pa pazite da ne pretjerate s količinom. Kuhanu kašu isprati u cjediljci pod mlazom vode.
2. Grah ocijediti.
3. Na malo ulja pržiti sjeckan luk i mrkvicu dok se luk ne zažuti, pa dodati crvenu mljevenu papriku, grah i ričet. Sve dobro promiješati, zaliti vodom do vrha posude, začiniti po želji, dodati lovorov list i papriku na komadiće narezanu (paprika ovom jelu da posebnu finu aromu).
4. Kuhati 15-tak minuta dok se sastojci ne prožmu, pa dodati brašno razmućeno sa malo vode (ovo je ilght varijanta zapršče bez češnjaka i ulja) kako bi se jelo zgusnulo.
5. Kratko prokuhati i poslužiti uz kuhane kobasice, pečeni špek ili neko kuhano suho meso tipa rebrica ili buncek.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Grah s ričetom appeared first on Reci Peci.

Ljeto nam omogućuje pripremu raznovrsnih jela sa svježim sezonskim voćem i povrćem i zato ga baš volim. Ne tako kao što volim proljeće ali kada su namirnice u pitanju, ljeto i ranu jesen obožavam. Danas je odluka za ručak pala na knedle sa šljivama a budući mi je od jučerašnjeg ručka ostalo dosta krumpir pirea, ‘ekonomično’ sam ga potrošila. Šljive su baš lijepo dozrile i jučer smo ih ubrali u dedinom voćnjaku. To je neka vrsta debelih okruglih plavih šljiva koje su užasno sočne i mekane, a kako je moja Magdalena (3,5) veeeliki obožavatelj svog voća, skoro je sve što smo ubrali pojela do ručka, morala sam malo šljiva ‘dokupiti’ u dućanu. Ne moram ni reći da su te obične šljive iz dućana bile totalno bezukusne i kisele u usporedbi s ovim domaćim. Tome sam doskočila tako što sam u svaku šljivu nakon vađenja koštice stavila žličicu šećera i tako je umotala u krumpirovo tijesto.

Uskoro ćemo na godišnji u Vukovar k mojim roditeljima a tamo se uvijek opskrbimo većim količinama šljiva. Moj je tata neiscrpan iztraživač ratom napuštenih i opustošenih imanja po periferiji Vukovara i svako malo sa tih svojih vožnji biciklom donese ponešto šljiva. Puno je takvih imanja u dijelu grada u kojem sam odrasla, jer to je pretežno bilo vikendaško naselje. Često se tim poljskim putevima šetamo ili vozimo biciklima pa usput djeci prepričavam kako je to nekad bilo, pokazujem im mjesta na kojima smo se kao djeca igrali skrivača i svatova, mjesta na kojima smo susjedima krali šljive i kajsije pa kasnije od toga radili ručkove za lutke, mjesta sa kojih se s proljeća širio opojan miris najljepših jorgovana na svijetu….Dosta se ljudi već vratilo i lijepo sredilo te okućnice, no puno ih žalosno i derutno stoji obrašteno u korov i trnje, kao u Trnoružici, kao da je sve zaspalo te davne ratne 1991. godine. Jedino krošnje starih voćki strše iz korova i grmlja i za divno čudo daju plodove iako ih nitko godinama ne tretira i ne brine o njima, kao da na taj način žele poručiti kako je priroda nesalomljiva, velika i moćna. Ahh ta sjećanja. Nevjerovatno je kako me ponekad određena hrana, mirisi, okusi  podsjete na neka davna već pomalo zaboravljena vremena…A knedle sa šljivama su baš jedno od tih jela mog djetinjstva, tipično ljetno i jako fino. Mi djeca smo to uvijek rado jeli, jer je to bio slatki ručak (a to onda i nije ‘ručak’ nego uživancija ) a i moja ga djeca danas jednako jako vole kao i ja. Kako nam ručak danas ne bi bio prelagan, uz knedle sam spremila i gustu krem juhu od tikvica.

Potrebno:

• plave šljive srednje veličine (ako su prevelike prepolovite ih ili izrežite na manje komade)
• pire krumpir
• brašno
• 1 jaje
• sol
• vanilin šećer, šeće, krušne mrvice

Priprema:

1. Od krumpira, brašna i jaja umijesiti srednje tvrdo tijesto. U receptu ne navodim količine jer nisam stigla vagati, a obično ovo radim onako, od oka. Bitno je da tijesto nije premekano i gnjecavo, a to opet ovisi o tome koliko krumpira imate. Ako ga je više, trebat će vam više brašna. Uglavnom, brašno dodavajte postepeno dok ne postignete željenu čvrstoću. Ništa se neće dogoditi ako vam je malo premekano ili pretvrdo. Iskreno, meni knedle uvijek ispadnu drugačije i nikad još nisam postigla da mi budu onakve kakve je radila moja baka koja mi je uzor u kuhanju. Ali nikad se nije dogodilo da budu nejestive
2. Na pobrašnjenoj površini razvaljati tijesto i izrezati na kvadrate.
3. Na svaki kvadrat staviti po šljivu (ako su kisele ubacite u nju malo šećera kako sam pokazala na slici ispod) i zamotati tijesto pritiskujući prstima.
4. Kuhati knedle u većoj količini kipuće slane vode dok ne isplivaju na površinu. Potrebno im je cca. 10 min. Kuhane knedle ocijediti.
5. Na maslacu ili ulju kratko popržiti krušne mrvice sa 1 vanilin šećerom pa na to istresti ocijeđene knedle. Pažljivo promiješati tako da se knedle uvaljaju u mrvice i to je to.

Poslužiti uz malo šećera ili domaćeg pekmeza od marelica ili šljiva ako vam je još uvijek prekiselo

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Knedle sa šljivama appeared first on Reci Peci.

Prilično dug naziv jednog prefinog jela koje je u svojoj naravi sasvim jednostavno i nimalo komplicirano, a onako, tipično međimursko, i po teku kak’ bi Međimurci rekli i upravo po tome da se uz nekoliko osnovnih namirnica napravi pravi gastronomski doživljaj. U međimurskoj su kuhinji gljive prilično česta pojava i za mene, dijete odraslo u slavonskoj ravnici, bilo je prilično uzbudljivo i neobično zabavno tumarati sa nekoliko znalaca gljivara po međimurskim bregima u potrazi za svježim sunčanicama ili pak vrganjima. Još je zabavnije bilo pripremiti nakon takve šetnje večeru od pohanih sunčanica pa uz čašicu dobrog međimurskog vina dočekati u zanimljivim razgovorima sitne jutarnje sate. Razmišljajući danas o načinu svog kuhanja i poimanju hrane uopće, mogu jedino biti sretna što je mojim kulinarskim počecima obol dala upravo međimurska kuhinja koja još od vremena velikih Zrinskih, možda i najpoznatije hrvatske velikaške obitelji koja je nekoć davno vladala ovim krajem, pokazuje snažnu sposobnost asimilacije raznih utjecaja u svoj kulinarski opus ali u isto vrijeme i izrazitu sposobnost nasljeđivanja i preoblikovanja svoje bogate gastronomske baštine.

U tom je svojstvu nekako i moj današnji ručak u kojem se dotiču staromodni i mekani svinjski odresci u umaku od običnih šumskih vrganja, bukovača i pretencioznih šampinjona začinjeni kremastim kiselim vrhnjem uz prilog kao što su obični njoki od modernih i danas visoko cijenjenih batata i zdravog integralnog brašna. Zamisao je bila nabaviti komad fine veprovine i napraviti jedan pravi međimurski lovački ručak, no kako nigdje nisam mogla nabaviti veprovinu, i dobri stari pajcek se pokazao kao dostojna zamjena. Bar u ovom slučaju Njoki od batata (koji je u Međimurju pronašao idealno podneblje za uzgoj i rast) svojom su se slatkoćom savršeno uklopili u cijelu priču. Do neke slijedeće, možda i lovačke priče, želim vam dobar tek u dobrom društvu, jer hrana je puno više od pukog zatomljavanja gladi i namirivanja organizma prijeko potrebnim nutrijentima. Hrana spaja ljude, čini da se tradicija ne ugasi i uvijek stvara neka nova naduhnuća za možda još bolje recepte i fina druženja.

POTREBNO:

• 1 kg odrezaka svinjskog buta
• 2 režnja češnjaka
• 2 glavice luka
• 25 dag svježih šampinjona
• 25 dag svježih bukovača
• 10 dag svježih vrganja  (a može i bez njih)
• 4 pune žlice kiselog vrhnja
• 2 dl dobrog bijelog vina
• 2 dl vode
• 3 žličice gustina
• vegeta, sol, papar, prstohvat sitno kosanog peršina

Za njoke od batata:

• 4 batata srednje veličine
• 2 šalice integralnog brašna
• 1 šalica pšeničnog grisa
• 1 jaje
• sol, papar

PRIPREMA:

1. Svinjske odreske posoliti, natrljati protisnutim češnjakom pa naglo prepržiti na tavici na malo ulja. Maknuti ih na stranu pa na istom ulju pržiti sitno sjeckan luk i očišćene i usitnjene gljive. Pirjati gljive u vlastitom soku dok ne nestane sva tekućina. Dodati tada vino i vodu, začine, vratiti meso u tavicu, poklopiti pa sve skupa pirjati 30-40 minuta. Povremeno promiješati i dodati temeljca ili vode po potrebi. Bitno je da sve vrijeme pirjanja meso bude prekriveno tekućinom pa slobodno dodajte još vode ako treba.
2. Pod kraj pirjanja dodati kiselo vrhnje u kojem ste razmutili gustin, promiješati i kratko prokuhati.
3. Za njoke, batat termički obraditi (Najzdravije je ako ga kuhate na pari ili pečete u vlastitoj kori jer tada zadržava najviše svojih visokovrijednih svojstava, no ako vam se žuri slobodno ga ogulite i skuhajte na klasičan način u malo vode kao i obični krumpir), pa ga zgnječiti kako bi se dobio pire. U većoj posudi pomiješati pire od batata, brašno, gris i jaje i umijesiti njoke. Od tijesta napraviti valjak, rezati ga nekoliko manjih dijelova, od svakog dijela razvaljati tanki valjak pa rezati male njoke. Dobro ih pobrašniti kako se ne bi lijepili, pa ih kuhati u većoj količini kipuće vode. Njoke nakon što isplivaju na površinu kuhati još 10-15 minuta (obavezno probajte prerezati jedan kako biste provjerili jeli dovoljno kuhan, što može ovisiti o vrsti brašna koje upotrebljavate, veličini jajeta i načinu termičke obrade batata)
4. Poslužiti odreske u umaku s njokima posipane svježe kosanim peršinom i tvrdm ovčjim sirom. Obilje zelene salate kristalke upotpunit će cijelu priču

Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Šumski odresci s njokima od batata appeared first on Reci Peci.

Mnogi će reći da pizza koja se ispeće doma nema veze za pravom pizzom iz pizzerije. I bit će u pravu. No iako i sama volim s vremena na vrijeme pojesti ‘pravu’ pizzu i dalje me podjednako vesele druženja za koje prilike najčešće radim domaću pizzu i moj favorit je definitivno moja pizza Slavonika sa puuuno domaće kobasice, kulena i kisele paprike. Nedavno nam se na večeru i druženje najavio jedan jako dragi prijatelj pa sam za tu priliku htjela napraviti nešto novo i drugačije, nešto što se može jesti prstima bez pribora, a da opet bude sasvim konkretno. I tako je nastala ova neobična pizza pogača u obliku cvijeta. Ideja za ovaj oblik pogače/pizze nije izvorno moja i dobila sam je od jedne prijateljice u mailu kao fotku, učinilo mi se zanimljivo i baš sam sretna što je ispalo tako super i što se svima svidjelo. Definitivno je ovo odlična ideja za fini topli obrok, bilo da ste u društvu ili da jednostavno poželite razveseliti sebe – nešto između Calcone pizze i klasične, pa tako na svoje mogu doći ljubitelji i jedne i druge varijante jer je u ovoj pogači ima dovoljno i za jedne i za druge. Onaj tko više voli preklopljenu varijantu, jednostavno si uzme taj dio, a onaj koji je više za otvoreniju posegne za svojim dijelom Jednostavno zar ne? A nadjev? Pa kombinirati možete doista sve što vam padne na pamet, od različitih vrsta sira, povrća, tunjevine, salame, kobasice…. sve što i inače stavljate na pizzu. Baza je klasično dizano tijesto za pizze (dat ću vam recept) koje se reže i savija na specifičan način pa u konačnom obliku izgleda kao cvijet. Evo kako:

Potrebno (za tri manje ili dvije veće pogače veličine velikog lima od pećnice)

Za tijesto:

• 50 dag brašna za dizano tijesto
• 1 vrećica instant suhog kvasca
• 4 dl toplog mlijeka
• 1 dl ulja
• 1 žličica soli
• 2 žličice šećera

Za nadjev:

• 30 dag šunke za pizzu
• 40 dag sira trapista
• Mala konzerva kukuruza
• Par komadića ukiseljene paprike
• 1 manji luk
• Ketchup, origano, sok paradajza

PRIPREMA:

1. Od svih sastojaka umijesiti mekano dizano tijesto. Pustiti ga pokriveno da počiva 30 minuta na toplom mjestu.
2. Nakon što se diglo, razdvojiti ga na tri dijela pa svaki dio razvaljati u tanki krug.
3. Kada ste tijesto razvaljali, oprezno ga prebacite na lim na papir za pečenje. Tada ga od sredine zarežite prema rubovima 8 puta ali ne do kraja (vidi sliku). Nerazrezani dio koji je ustvari vanjski obruč tijesta premazati ketchupom, složiti po njemu šunku i ostatak nadjeva, pa slobodne rubove prebacite preko nadjeva prema van kako biste dobili oblik cvijeta. Rubove koje ste prebacili treba malo podvući pod taj vanjski rub i stisnuti prstima.
4. Premazati pizzu razmućenim jajetom, posipati sezamom i peći u pećnici na 200°C 20 minuta. Rezati na komade i poslužiti odmah. Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Cvjetna pizza pogača appeared first on Reci Peci.