Nakon obilnih obroka kojima smo se pretrpavali ovog vikenda (prvo roštilj  u subotu, a u nedjelju  pečenje s hrpom priloga) danas sam baš imala potrebu skuhati i pojesti nešto jušno i lagano. Budući nam je baka donijela puno svježe ubranog poriluka iz svog vrta, odluka je pala na varivo od poriluka. Reći ćete možda: ‘Ma šta će kome recept za poriluk? – niti ga volimo jesti niti pripremati‘. Tako sam i ja mislila o većini variva sve dok ih sama nisam počela pripremati. Onda sam otkrila da varivo ne mora nužno biti samo ‘vodica u kojoj nešto pliva’ nego i doista nešto mirisno i fino. Dakle, čak i ako niste ljubitelj poriluka ili variva uopće, kada probate varivo spremljeno na ovaj način, sigurno ćete se  predomisliti A tajna je u polaganom pirjanju povrća (poriluka u ovom slučaju), podlijevanju s malo vina uz jednu otopljenu povrtnu kocku za juhe. Naravno, baza je fino zapečeno pureće meso od kojeg kasnije i povrće poprimi posebnu aromu. Dolijevanje rajčice i crvene paprike ovom varivu daje dodatnu slatkoću. A najbolje od svega je možda to što je ovakav ručak spreman za serviranje u svega 45 minuta.

Potrebno:

• 4 veća poriluka
• 30 dag purećeg bijelog mesa
• 1 dl bijelog vina
• 2 dl rajčice
• 2 žličice slatke mljevene crvene paprike
• 3 krumpira
• 1 povrtna kocka za juhu
• sol, papar, vegeta
• 3 žličice gustina

Priprema:

1. Meso narezati na kockice, posoliti (ili povegetiti) pa popržiti na ulju sa svih strana da bude reš pečeno.
2. Poriluk oprati i narezati na kolutiće pa dodati mesu, podliti s vinom i uz miješanje pirajti dok vino ne ispari. Dodati kocku za juhu i papar, podliti sa rajčicom i lagano pirjati 10-tak minuta.
3. Doliti vode do vrha lonca pa u varivo dodati krumpir narezan na kockice. Po potrebi još povegetiti ili posoliti i pustiti da kuha još nekih 30 min. Pred kraj kuhanja doliti razmućen gustin s malo vode i kratko prokuhati.

Dobar tek!

Zanimljivosti o povrću (i o poriluku)…

The post Poriluk s puretinom appeared first on Reci Peci.

Jeste li kad poželjeli pojesti zdravi fast food? Ja jesam, puno puta…Dok sam bila nešto mlađahnije dobi, bila sam lagana ovisnica o fast food-u i rijetko koji zalogaj me mogao oduševiti više od ljubljenog mi hambija iz obližnje hamburgernice Ma nisu me mogle smesti niti sve one činjenice o tome koliko je to nezdravo, kako u stvari ne znamo što jedemo unutar tog komadića lepinje – okus je bio fenomenalan i to mi je tada bilo jedino bitno. Onda sam jednog dana sasvim slučajno naletila na kebab! I to je bila ljubav na prvi zalogaj..predivno nešto, idealan spoj lijepo zapečenog mesa (baš sve oni fini hrskavo zapečeni skrajci), kremastog umaka s češnjakom i povrća…i sve to u oooogromnoj lepinji. Mnogi su mi rekli da to nema veze s pravim kebabom kakav rade arapi u Njemačkoj kraj baušteli, ali budući da ja drugi nisam probala, meni je taj čakovečki bio super. Nakon tog mog laganog ‘orgijanja’ po fast foodu, uslijedilo je nekoliko godina, pa moje vjenčanje, pa jedno dijete, pa drugo pa treće…a ostalo je povijest, rekli bi neki – postadoh prava mama, žena i kuharica i kao takva zavoljeh i neka druga jela, upoznah i neke druge okuse, mnogo bolje od hambija s početka priče, a svojoj se djeci trudim usaditi ljubav prema uživanju u svakoj vrsti hrane. No, onaj okus kebaba je ostao zarezan negdje valjda u malom mozgu i često ga se sjetim. U zadnje vrijeme pogotovo…onako, ničim izazvana. I onda mi prosvira kroz glavu – pa čeeeeekaj, pa ja to mogu i sama napraviti, jesam ja kuharica ili šta???  I to  ne bilo kakav fast food, nego pravi light zdravi kebab. Nemoguće? Samo gledajte…znam da će me ismijati svi istinski ljubitelji kebaba, znam da će mi reći da je sramotno što ovo jelo nazivam kebabom kad se zna da je kebab orjentalno arapsko jelo koje se spravlja od komadića mesa i to mješavine junetine, ovčetine i janjetine, pečenih na velikoj metalnoj šipki koja se vrti oko grijača (nešto kao neki čudni roštilj) a meso se zatim u slojevima obrezuje i stavlja direktno u lepinju premazanu umakom od jogurta i češnjaka a povrće se dodaje opcionalno. Najčešće je to kupus, i to i crveni i zeleni te rajčica i luk narezan na komadiće. Ali baš me briga. Ovaj kebab koji sam napravila, okusom je bio identičan okusu kebaba iz mog sjećanja, i još malo bolji

Ovaj moj kebab, vas neće baciti u mesodelirij, jer spravlja se od pilećeg bijelog mesa (može li lakše od toga?! ;), umaku je baza kiselo vrhnje sa malo češnjaka i kiselih krastavaca, a od povrća sam izabrala dvije vrste paprike (crvena i zelena) jer su mi baš fine i efektno izgledaju, ljubičasti luk i zelenu salatu kristalku. Umjesto velikih tradicionalnih lepinja, koristila sam male kajzerice koje sam najprije zapekla, pa su ovi mini kebabi bili baš po mjeri za svakoga. Doduše, klinci su frktali nosom kad sam to stavila pred njih, bili su oduševljeni izgledom, ali kad su zagrizli i skontali da unutra nije Mc’nešto, nego pravo meso, osjećali su se prevareno i komentirali da bi bolje bilo da sam kupila gotove pljeskavice i nabacala ih unutra…hmmm reče jednom netko da jabuka ne pada daleko od stabla…eh kako s godinama neke stvari postaju kristalno jasne

I da konačno zaključim nešto pametno i smisleno: ovaj je kebab nešto najbolje što sam skuhala u zadnje vrijeme i mi odrasli smo se doslovce ubili u cijeloj hrpi zdravog fast fooda poslije kojeg je fini hladni gemišt pasao kao naručen  Vjerujem da će velika većina vas biti oduševljena kad ga proba  i zato ne čekajte – jednostavno je, stvarno brzo gotovo a jako jaaaako fino!

Potrebno: (za 9 manjih kebaba)

• 60-70 dag pilećeg bijelog mesa
• Za umak: 3-4 žlice kiselog vrhnja (a može i 1 jogurt umjesto toga), 1 kiseli krastavčić, žlica sjeckanog peršina, pola češnja češnjaka, sol
• polovica crvene i zelene paprike
• par listova zelene salate kristalke
• 1 ljubičasti luk (ili obični crveni)
• pecivo po želji – kajzerice, žemlje, lepinje
• 10 dag ribanog sira (gouda, tilzit…)
• vegeta, sol, papar

Priprema:

1. Meso isjeći na što tanje i što manje trakice. Povegetiti i dobro začiniti paprom pa pržiti na malo ulja u većoj tavi dok se lijepo ne zapeče.
2. Paprike i salatu nasjeći na uske trakice a luk na kockice.
3. Za umak pomiješati kiselo vrhnje, sjeckani krastavčić, peršin i zgnječeni češnjak, posoliti po potrebi.
4. Lepinje ili kajzerice u ovom slučaju, prerezati, kratko (jako kratko) umočiti u vodu u kojoj ste otopili kocku za juhu, pa ih složiti na lim na papir za pečenje i pogurnuti na 10-tak min. u zagrijanu pećnicu na 220ºC da se lijepo zapeku.
5. Svaku kajzericu premazati sa malo umaka, složiti po njemu pečeno meso, luk, paprike i salatu, posipati sa malo sira, poklopiti drugim dijelom kajzerice i poslužiti vruće.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Domaći ReciPeci kebab appeared first on Reci Peci.

Utvrdili smo već puno puta kako smisliti ručak ponekad baš i nije jednostavan posao. Monotonija u životu općenito donosi sivilo i letargično prepuštanje nečemu  što nam možda i nije baš po volji ali svejedno puštamo da se događa. Slična je stvar i sa kuhanjem i pripremom hrane i obroka iz dana u dan kada je možda najjednostavnije pripremati jela na koja smo navikli i za koja imamo već uhodanu rutinu. No, to je tako dosadnoooo!!! Da se razumijemo, i meni se to događa..uhvatim se u začaranom krugu saftova, gulaša i odrezaka na naglo i tako iz dana u dan. Ali onda puknem i poželim nešto drugačije, pa makar trunčicu drugačije od onoga što inače pripremam i odmah se osjećam bolje. Pohana piletina sa sezamom je jedno od takvih jela – obični pohanci za koje bi čovjek pomislio da ne mogu biti ništa više od onoga što jesu – obični komad paniranog i prženog mesa. No, kada se u masu za paniranje, k mrvicama pridoda šaka sezama, krajnji rezultat je puuuno drugačiji i taj odrezak postaje rapsodija okusa koja razgaljuje nepce. Pa kada se ta ista piletina dan ranije, ili bar nekoliko sati prije pripreme zalije limunovim sokom i uljem nakon čega se u ustima topi kao med – eee onda je to već neštooooo Za prilog paše gotovo sve čega se možete sjetiti: od rizi-bizija, pečenog krumpira, pirea, povrća na lešo, pirjane riže…Stoga toplo preporučam, ako već niste, svakako probajte promijeniti bar sitnicu u načinu pripreme svojih jela i vidjet ćete koliko će vam kuhinja postati draže mjesto a obiteljski stol mjesto zahvalnih osmjeha.

Iako za ovo jelo iz naslova recept gotovo da i nije potreban, ipak ću ga dati u kratkim crticama:

Potrebno:

• manje pile, ili pileća prsa – količina proizvoljna
• 2 limuna
• ulje
• vegeta, so, papar
• Za paniranje: 3-4 jaja, brašno (glatko), krušne mrvice, šaka-dvije sezama

Priprema:

1. Piletinu isjeći na komade. Ako su prsa u pitanju, isjeći ih na tanje odreske. Svakako večer prije ili barem nekoliko sati prije pripreme piletinu posoliti ili povegetiti, te zaliti sokom od limuna i pokapati sa malo ulja.
2. Piletinu nakon toga malo obrisati ubrusom pa panirati: prvo umakati u brašno, zatim u jaja koja ste prethodno promućkali vilicom ili pjenjačom, a odmah potom u posudu sa krušnim mrvicama u koju ste ubacili i pomiješali sezam. Prstima dobro potapkati meso kako bi se mrvice sa sezamom što više primile za meso.
3. Pržiti tako panirano meso u dubokom ulju dok lijepo ne porumeni. Ako pohate batake, pržite na manjoj temperaturi kako bi se meso oko kosti stiglo ispeći. Tankim odrescima prsa ne treba dugo i gotovi su kroz nekoliko minuta.
4. Pečeno meso ocijedite od suvišne masnoće na papirnom ubrusu.
5. Poslužiti uz prilog po želji i puuuuno zelene salate.

Dobar tek!

Fotografije su snimljene Olympus digitalnim fotoaparatom!

The post Pohana piletina sa sezamom appeared first on Reci Peci.

Pripremanje namirnica (namjerno kažem namirnica, jer na ovaj se način mogu spremiti mnoge vrste povrća kao i mesa) na orly način poseban je, a opet tako jednostavan način prženja namirnice obavijene finim pivskim tijestom u dubokom ulju. Dakle, jedno obično meso, jedno obično tijesto u kojem ima nešto piva i dosta ulja..hmmm, ne zvuči baš primamljivo. No, zamislite sad rapsodiju okusa koju vam ponudi sočni komad pilećeg bijelog mesa prethodno mariniranog finom marinadom od jogurta, mlijeka i češnjaka od koje se doslovce topi u ustima a koji je u biti skriven u savršeno hrskavom debljem sloju ukusnog tijesta s daškom piva i limuna. Zamislite uz to i jedan fini rizi-bizi, malo tartar umaka i male komadiće hrskave zelene salate kristalke i doživljaj je potpun! Upravo je nevjerovatno kako se uz samo malo osnovnih sastojaka i par trikova i najobičniji komadići mesa mogu pretvoriti u odlične i sočne zalogaje. U ovom se slučaju marinada na bazi jogurta i mlijeka pokazala odličnim suradnikom i savršeno je aromatizirala i omekšala meso te ga učinila stvarno sočnim. Nadalje, bitno je također za ovo jelo piletinu isjeći na male komadiće i tako ih pržiti jer ima nešto posebno u tome da su komadići mali   Pivsko tijesto prilikom prženja nije upilo previše masnoće jer sam u njega dodala limunov sok..i tako, jedno po jedno, došli smo do stvarno jako finog ručka. Probajte pod hitno ako već niste i javite da li ste i vi jednako oduševljeni kao i ja

POTREBNO:

• 3 komada pilećeg filea (ili 1,5 komad pilećih prsa, ili jedna cijela i još pola )
• Za marinadu: 1 jogurt, 2 dl mlijeka, sol, papar, 2 češnja češnjaka, sitno protiskana

Za pivsko tijesto:

• 4 jaja
• 14 dag brašna
• 12 dag piva ( da da, izvažite ga na vagu!)
• sok polovice limuna

PRIPREMA:

1. Meso narezati na male uske trakice, složiti ih u plastičnu posudu, preliti marinadom i pustiti da odstoji bar 2 sata prije pripreme jela. Bitno je da marinada prekriva svo meso! Ako je nemate dovoljno, slobodno dodajte mlijeka ili pak jogurta.
2. Za pivsko tijesto miksati žumanjke, vegetu, papar i brašno uz povremeno dodavanje piva i soka od limuna. Na kraju polako umiješati kuhačom posebno tučeni slnijeg od bjelanjaka. Tako će masa postati pjenasta i lagana.
3. Meso izvaditi iz marinade i malo ga ocijediti pa umakati komadić po komadić prvo u brašno a potom u pivsko tijesto pa pržiti u dubokoj masnoći s obje strane dok blago ne porumeni i ne postane zlaćano. Ocijediti pečene komade na papirnom ubrusu.
4. Poslužiti uz tartar umak, rizi-bizi ili kakav god drugi prilog vam padne na pamet.

Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Marinirana piletina Orly appeared first on Reci Peci.

Postoje određene stvari u životu koje su možda ostavile tužan trag u životu, ali srce svejedno posebno nekako zakuca kad se u sjećanje sasvim nepozvano ušulja miris nekog davnog vremena i podsjeti…baš jako podsjeti…kao što je mene ovaj složenac od riže podsjetio na onu ratnu ’91 godinu i na tromjesečno bauljanje po podrumu, na vrijeme baš užasno i ružno kada je jedina svjetla točka dana bio ručak. Nekad je to bila samo šnita kruha, nekad par kuhanih krumpira, nekad ništa pa kad se znalo dogoditi da se za ručak pogostimo nečim ovako finim, mirisnim i toplim, nečim što doista nalikuje na pravu hranu kakvu smo prije rata znali jesti, onda se takvi dani pamte. I mirisi, i okusi i sve što ide uz to…Sjetih se ovog jela (kojeg smo u podrumu inače zvali Riža s paradajzom i krompirom) nedavno prilikom otvaranja boce domaćeg paradajza i odlučih ga napraviti za ručak. Napekla sam ja uz to još svašta nešto sve misleći kako se klincima to neće svidjeti i kako će vrtiti nosom kad vide da tu nema mesa ni ničeg ‘konkretnog’, ali eto, dogodilo se to da su oni bili oduševljeni i nikako im nije bilo jasno zašto ja to do sada nisam još radila. A onda pomislih: pa kako im se ne bi svidjelo kad je unutra fini sloj tanko narezanog krumpira, riža tako sočna i mekana, pirjana prethodno u finom slatkastom soku od paradajza i na kraju još malo zapečenog krumpirića. Ovo je dakle jedno sasvim obično jelo, ali opet tako jednostavno i fino da ćete ga poželjeti raditi često, bilo kao prilog nekom drugom jelu ili kao samostalni ručak. Odlično je!

Složenac od riže

Potrebno:

• 1 kg krumpira
• 3 dl riže
• 1 luk
• 3 dl soka od paradajza
• 4 -5 dl vode
• vegeta, sol, papar, kocka za juhu (a može i bez nje)

Priprema:

1. Krumpir oguliti i tanko narezati. Pouljiti malo i posuti vegetom.
2. Na malo ulja pirjati sitno sjeckani luk, dodati rižu, promiješati pa dodati paradajz. Začiniti pa uz povremeno miješanje i dolijevanje vode pirjati 10 minuta. Riža treba ostati u dosta tekućine jer će se zgusnuti i skuhati do kraja u pećnici! Ako primjetite da ja vam je riža presuha (ovisi o vrsti riže) i da je tekućine premalo slobodno dodajte još ili paradajza ili vode.
3. U namašćenu vatrostalnu posudu složiti red krumpira, prekriti ga rižom i završiti drugim redom krumpira. Peći u pećnici zagrijanoj na 180ºC 30-40 minuta dok se krumpir ne ispeče i riža ne ‘popije’ svu tekućinu. Složenac od riže je gotov kad krumpir dobije lijepu zlaćanu boju.

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Složenac od riže appeared first on Reci Peci.

U zadnje sam vrijeme nekako sva u orjentalnom điru, pa je tako nakon pita lepinja na red došla i Pide – turska pizza s mljevenim mesom. Iako imenom slične, okusom i izvedbom baš i nisu ali su baš neobične i što je najvažnije, jako jaaaako fine. Pide je pizza koja to u stvari nije, neobičnog oblika malih čamčića i sočnog punjenja od mljevene junetine i povrća sa puuuno zapečenog sira.

Pide su u stvari turski street food jer su zbog oblika idealne za uzeti sa sobom i pojesti gdje god to poželite a da se pritom ne isprljate onako kao dijete, od uha do uha sa punjenjem. Priznajte, koliko vam se puta dogodilo da uzmete pizza cut ili nešto takvo i u pauzi za užinu pokapate svoju omiljenu košulju i uprljate ruke ketchupom?! S pide pizzom vam se to neće dogoditi jer je punjenje lijepo ‘zapakirano’ unutar čamčića preko čijeg se krckavog ruba ništa ne prelijeva i jednostavno ga je držati u rukama.

No nije samo oblik ono što ovu pizzu čini posebnom. Punjenje od mljevenog mesa uz puno povrća koje se mora baš onako doooobro začiniti, učinilo je da moje Pide – turske pizze budu baš savršene te svakako preporučam probati ovo što prije! Evo recepta:

Pide turska pizza s mljevenim mesom

POTREBNO:

Za pizza tijesto:

• 40 dkg brašna
• 1 suhi instant kvasac
• 2 žličice soli
• 1 dl ulja
• 2,5 dl mlijeka

Za punjenje od mljevenog mesa:

• 30 dkg mljevene junetine
• 1 veći luk
• 2 paprike
• 1 konzerva pelata
• sol, papar, 2 žličice mljevene crvene paprike
• mješavina začina za kebab ili tacos
• 150 ml bijelog vina
• 150 ml vode
• I još: 20 dkg sira trapista ili kačkavalja

PRIPREMA:

1. Za pizza tijesto umijesiti od svih sastojaka dizano tijesto. Ako tijesto radite s Garant instant kvascem, počivanje radi dizanja tijesta nije potrebno. Ako radite sa običnim suhim kvascem ili pak sa svježim, potrebno je tijesto ostaviti da počiva 30 min. Ako nemate volje ili vremena raditi kod kuće dizano tijesto možete ovo napraviti i sa gotovim kupovnim tijestom za pizze
2. Za umak od mljevenog mesa, pirjati na malo ulja sitno sjeckan luk i papriku, dodati tada meso, promiješati i popržiti ga dok ne promijeni boju. Tada dodati vino, sol i papar i ostale začine, pa pirjati dok tekućina ne ispari. Tada dodati pelate i 150 ml vode pa pirjati opet uz povremeno miješanje dok sva tekućina ne ispari.
3. Nakon toga podijeliti dizano tijesto na 5 manjih dijelova, svaki dio razvaljati duguljasto, premazati sa dvije žlice mesnog nadjeva, rubove zavrnuti prema unutra (vidi sliku), a na vrhovima spojiti i uvrnuti kako bi se dobio oblik čamca. Posipati ribanim sirom (trapist, gouda, kačkavalj), rubove premazati razmućenim jajetom te peći u pećnici na 200*C 20 minuta.
4. Poslužiti i uživati u svakom zalogaju. Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Pide – turska pizza s mljevenim mesom appeared first on Reci Peci.

Kako joj i naziv sam kaže, ovo je doista jedna prazna pita, što će reći pita bez ičeg ‘konkretnog’ u sebi, naravno, ako vam jaja, maslac i kiselo vrhnje kojim je ova pita prelivena nisu dovoljno konkretni O čemu se zapravo radi? Recept i ideju za ovo prefino i do bola jednostavno jelo mi je dala naša draga baka Miler za nedavnog čavrljanja na brodici nasred Dunava kada smo se onako presiti i natovareni hranom (konkretnom sasvim) vraćali sa prvomajskog roštiljanja s naše vukovarske ade. Vjerovatno pomalo gonjeni grižnjom savjesti zbog te silne količine mesa koju smo ispekli i jedva pojeli, a i mirisom Dunava koji vas jednostavno tjera da otplovite mislima u neka davna vremena, sjetismo se tada kako se nekad jako dobro jelo i bez obožavanog nam mesa. Isplivaše tada na površinu sve one divne šufnudlice, knedlice i noklice, popare i cicvare, šnite kruha s masti i crvenom paprikom ili sa šećerom ako ste htjeli pojesti nešto slatko,  pite zeljanice, krumpiruše, ajerice, ćoravi paprikaši, pa tako i ova prazna pita iliti pita sušara kako je baka Miler zove. A zašto sušara pitate se? Pa zato što se za razliku od recimo, pite zeljanice koja se puni kupusom, ili pite krumpiruše koja se puni krumpirom, ova pita ne puni s ničim. Da da, dobro ste pročitali, baš s ničim! Lijepo se kore zamotaju u obliku pužića, ispeku se, zaliju temeljcem ili vodom sa vegetom/soli, i na kraju sa mješavinom jaja i kiselog vrhnja. I to je sva mudrost. Najbolje od svega je to što je sve ovo jako brzo gotovo (naravno pod uvjetom da koristite gotove tanke kore za savijače, jer bi razvlačenje domaćih kora ipak malo potrajalo ), sastojci koji trebaju su doista minimalni (cijena također) a rezultat je preeeedobar. Okusom jako podsjeća na burek sa sirom, pa kada se uz taj obrok doda još i jogurt, doživljaj je fenomenalan. Ne vjerujete? Probajte već danas i garantiram da će vam ova prazna pita postati favorit za one dane kada doista ne znate što pripremiti i kada u kuhinji i špajzi nemate baš bog zna što od sastojaka. Pravi spas u zadnji čas za ručak ili večeru, rekla bih Evo recepta i uputa…

Potrebno:

• pakiranje tankih kora za savijače (količina proizvoljna i ovisi o tome za koliko ćete osoba pripremati obrok. Prosjek je npr. pakiranje od 10 kora)
• 10 dkg maslaca ili svinjske masti
• 3 dl temeljca (voda + kocka za juhu)
• 3 jaja
• 4-5 žlica kiselog vrhnja
• vegeta, sol, papar

Priprema:

1. Ako su kore deblje, prerezati svaku koru po pola pa ju saviti u dugačku roladicu koju potom treba saviti u oblik pužića. Ako radite sa jako tankim korama, onda možete motati cijelu površinu u roladu. Zašto tako? Zato šeto će kore ljepše upiti temeljeca i preljev ako budu tanje, pa će sve skupa biti sočnije
2. Pužiće slažite u lim na papir za pečenjejedan do drugog. Preko svakog staviti komadić maslaca ili malo svinjske masti, pa peći u pećnici zagrijanoj na 200ºC 20-tak minuta tj. dok pužići ne dobiju lijepu zlaćanu boju. Tada ih izvaditi iz pećnici i preliti prokuhanim temeljcem (zavrijeti vodu i u njoj otopiti kocku za juhu). Smanjiti temperaturu pećnici na 150 i vratiti lim u pećnicu na 10-tak minuta kako bi se pužići lijepo ‘popairili’ i upili sav temeljac. Ako volite češnjak, možete u temeljac dodati sitno kosani češnjak
3. Za to vrijeme umutite vilicom ili pjenjačom jaja i kiselo vrhnje. Ako koristite vegetu, povegetite, ako ne, posolite i popaprite. S tim preljevom prelijte sad pužiće pa opet vratite u pećnici na par minuta. Gotovi su kada se jaja ‘stisnu’ i dobiju zlaćanu boju.
4. Poslužiti vruće ili hladno, jednako je ukusno, uz jogurt.

Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Prazna pita appeared first on Reci Peci.

Današnji ručak prošao nam je u poprilično čudnom tonu. Bila sam zdvojna što skuhati, jer Magdalena nam je bolesna, s crijevnom virozom i temperaturom, pa je nakon dva dana nejedenja danas poželjela pužiće za ručak. Pa kako joj ne bih udovoljila. Znala sam da će biti dobro ako pojede bar nešto i da će uglavnom jesti pužiće – golaće, pa sam nama uz pužiće složila umak Bolognese koji se najčešće poslužuje i spravlja kao Špageti bolognese ali meni su ove male spiralice nekako draže. Obožavam Bolognese! Svaki put kad to kuham skuham malo više, bar duplu porciju, ostatak zamrznem pa za par dana opet imam dobar ručak. S tako pripremljenom smjesom znam puniti palačinke ili nadjenuti pizzu ili canellone….mogućnosti ima jako puno.

Potrebno:

• 40 dag mljevenog mesa
• 1 luk
• 1 crvena paprika
• 1 dl bijelog vina
• 2-3 dl tekuće rajčice
• malo ketchupa
• vegeta, sol, papar, povrtna kocka za juhu

Priprema:

1. Na ulju pržiti nasjeckani luk. Dodati papriku nasjeckanu na što manje kockice. Pržiti dok paprika ne počne puštati onaj svoj karakteristični fini miris.
2. Dodati meso, pa ga uz miješanje pržiti dok ne posmeđi jače. Dodati vino i malo vode pa pustiti da tekućina ispari.
3. Začiniti, dodati rajčicu i ketchup pa uz povremeno dolijevanje vode pirjati oko 30 min.
4. Pred kraj kuhanja dodati gustin razrijeđen s malo vode, kratko prokuhati.
5. Poslužiti uz tjesteninu i zelenu salatu.

Iako se bolognese tradicionalno poslužuje uz dugačke špagete, meni je nekako najdraži i naljepše mi se umak sljubljuje uz spiralice srednje veličine. Uz zelenu salatu, malo parmezana povrh svega i čašu bijelog vina, ovo je ručak koji obožavam.

Dobar tek!

Zanimljivosti o tjestenini…

The post Fusilli a’la Bolognese appeared first on Reci Peci.

Ručak za koji skuham neki saft sa tjesteninom ili njokima najbolje prolazi kod nas doma i uvijek se sve pojede. Tu posebno mislim na djecu koja bi, da se njih pita, tjesteninu jela svaki dan i to ne bitno s čim, praznu, s umakom, s kakaom…tjestenina im je omiljena. Danas sam uz meso na saftu skuhala kupovne krumpirove njoke jer nisam imala previše vremena raditi svoje domaće. Nisu tako fini kao pravi kuhani njoki ali povremeno mogu proći Svinjetina je vrsta mesa koju uz piletinu najčešće upotrebljavam u svojoj kuhinji. Vjerovatno stvar navike, a i cijenom je najpristupačnija. Meso od svinjskog buta ili lopatice je najbolje pripremiti pirjano u umaku jer je tako najmekanije. Volim raditi meso u umaku i uvijek pokušavam taj saft učiniti malo drugačijim. Ovaj današnji je bio na bazi rajčice i paprike pa je okusom više bio kao neki paprikaš, ali i taj se okus vrlo lako promjeni i to dodatkom samo jedne suhe šljive npr. i malo naribanih gljiva. Mogućnosti su razne, a sve je stvar ukusa.

Potrebno:

• 50 dag svinjskog buta
• 2 mrkve
• 1 luk
• 2 dl soka od rajčice
• 2 žličice slatke mljevene paprike
• 1 dl vina
• pola šalice brašna
• vegeta, sol, papar

Priprema:

1. Narezati meso na kockice, pa ga na narezanom luku i mrkvici popržiti sa svih strana.
2. Zaliti vinom, povegetiti ili posoliti i popapriti pa pirjati dok tekućina ne ispari. Tada doliti malo vode, sok od rajčice, malo ketchupa pa uz povremeno dolijevanje vode pirjati oko 1 sat ili dok meso ne omekša.
3. Pred kraj kuhanja uliti brašno pomiješano s malo vode pa sve još kratko prokuhati.

Poslužiti uz kuhane njoke ili tjesteninu po želji i zelenu salatu ili neku zimnicu kao npr. ukiseljenu papriku.

Dobar tek!

The post Svinjski but u umaku s njokima appeared first on Reci Peci.

Ljeto nam omogućuje pripremu raznovrsnih jela sa svježim sezonskim voćem i povrćem i zato ga baš volim. Ne tako kao što volim proljeće ali kada su namirnice u pitanju, ljeto i ranu jesen obožavam. Danas je odluka za ručak pala na knedle sa šljivama a budući mi je od jučerašnjeg ručka ostalo dosta krumpir pirea, ‘ekonomično’ sam ga potrošila. Šljive su baš lijepo dozrile i jučer smo ih ubrali u dedinom voćnjaku. To je neka vrsta debelih okruglih plavih šljiva koje su užasno sočne i mekane, a kako je moja Magdalena (3,5) veeeliki obožavatelj svog voća, skoro je sve što smo ubrali pojela do ručka, morala sam malo šljiva ‘dokupiti’ u dućanu. Ne moram ni reći da su te obične šljive iz dućana bile totalno bezukusne i kisele u usporedbi s ovim domaćim. Tome sam doskočila tako što sam u svaku šljivu nakon vađenja koštice stavila žličicu šećera i tako je umotala u krumpirovo tijesto.

Uskoro ćemo na godišnji u Vukovar k mojim roditeljima a tamo se uvijek opskrbimo većim količinama šljiva. Moj je tata neiscrpan iztraživač ratom napuštenih i opustošenih imanja po periferiji Vukovara i svako malo sa tih svojih vožnji biciklom donese ponešto šljiva. Puno je takvih imanja u dijelu grada u kojem sam odrasla, jer to je pretežno bilo vikendaško naselje. Često se tim poljskim putevima šetamo ili vozimo biciklima pa usput djeci prepričavam kako je to nekad bilo, pokazujem im mjesta na kojima smo se kao djeca igrali skrivača i svatova, mjesta na kojima smo susjedima krali šljive i kajsije pa kasnije od toga radili ručkove za lutke, mjesta sa kojih se s proljeća širio opojan miris najljepših jorgovana na svijetu….Dosta se ljudi već vratilo i lijepo sredilo te okućnice, no puno ih žalosno i derutno stoji obrašteno u korov i trnje, kao u Trnoružici, kao da je sve zaspalo te davne ratne 1991. godine. Jedino krošnje starih voćki strše iz korova i grmlja i za divno čudo daju plodove iako ih nitko godinama ne tretira i ne brine o njima, kao da na taj način žele poručiti kako je priroda nesalomljiva, velika i moćna. Ahh ta sjećanja. Nevjerovatno je kako me ponekad određena hrana, mirisi, okusi  podsjete na neka davna već pomalo zaboravljena vremena…A knedle sa šljivama su baš jedno od tih jela mog djetinjstva, tipično ljetno i jako fino. Mi djeca smo to uvijek rado jeli, jer je to bio slatki ručak (a to onda i nije ‘ručak’ nego uživancija ) a i moja ga djeca danas jednako jako vole kao i ja. Kako nam ručak danas ne bi bio prelagan, uz knedle sam spremila i gustu krem juhu od tikvica.

Potrebno:

• plave šljive srednje veličine (ako su prevelike prepolovite ih ili izrežite na manje komade)
• pire krumpir
• brašno
• 1 jaje
• sol
• vanilin šećer, šeće, krušne mrvice

Priprema:

1. Od krumpira, brašna i jaja umijesiti srednje tvrdo tijesto. U receptu ne navodim količine jer nisam stigla vagati, a obično ovo radim onako, od oka. Bitno je da tijesto nije premekano i gnjecavo, a to opet ovisi o tome koliko krumpira imate. Ako ga je više, trebat će vam više brašna. Uglavnom, brašno dodavajte postepeno dok ne postignete željenu čvrstoću. Ništa se neće dogoditi ako vam je malo premekano ili pretvrdo. Iskreno, meni knedle uvijek ispadnu drugačije i nikad još nisam postigla da mi budu onakve kakve je radila moja baka koja mi je uzor u kuhanju. Ali nikad se nije dogodilo da budu nejestive
2. Na pobrašnjenoj površini razvaljati tijesto i izrezati na kvadrate.
3. Na svaki kvadrat staviti po šljivu (ako su kisele ubacite u nju malo šećera kako sam pokazala na slici ispod) i zamotati tijesto pritiskujući prstima.
4. Kuhati knedle u većoj količini kipuće slane vode dok ne isplivaju na površinu. Potrebno im je cca. 10 min. Kuhane knedle ocijediti.
5. Na maslacu ili ulju kratko popržiti krušne mrvice sa 1 vanilin šećerom pa na to istresti ocijeđene knedle. Pažljivo promiješati tako da se knedle uvaljaju u mrvice i to je to.

Poslužiti uz malo šećera ili domaćeg pekmeza od marelica ili šljiva ako vam je još uvijek prekiselo

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Knedle sa šljivama appeared first on Reci Peci.

Nije lako svaki dan smisliti što skuhati a da to bude fino svima, da bude zdravo, hranjivo a pritom naravno i jeftino. Mada je upitna i isplativost i cijena koštanja krumpira u našim dućanima, nekako je varivo s krumpirima najčešća opcija kod nas za ručak. Katkad to bude klasični gulaš s mesom, katkad sa suhim mesom, ponekad fino varivo sa puno povrća uz krumpir a danas je recimo na repertoaru paprikaš s kobasicama! I nije baš neka delikatesa, ali ako se skuha na pravi način onda je baš ukusno i fino jelo koje podjednako rado jedu i klinci i mi odrasli. Mnogi su mi već rekli: “Ma koji klinac objavljuješ recepte za takva seljačka jela, obična i nikakva, pa to svatko zna skuhati!”. No, budući je ovo blog u kojem ja sa vama dijelim neke svoje osobne stvari, misli i osjećaje, tako dijelim i sve ono što se kod nas nađe na trpezi, ma kako god to obično zvučalo. Isto tako, mnogima od nas je ponekad potreban samo mali poticaj da bi se skuhalo nešto pomalo već zaboravljeno pa možete ovo shvatiti i kao ideju što skuhati. Svaka domaćica ima svoj način kuhanja koji u velike može promijeniti jedno te isto jelo i uvijek je izazov pokušati skuhati nešto na način kako to netko drugi radi. Srela sam mnoge ljude koji su mi rekli da su im variva skuhana na moj način baš posebna i fina. Pa eto, ako ste u toj skupini koja još nije probala skuhati varivo na moj način, krajnje je vrijeme da to učinite

Potrebno:

• 1,5 par prosušenih kobasica (domaće ili kranjske)
• 1 kg krumpira
• 1 luk
• 3 mrkvice
• 1 korijen i lišće peršina
• vegeta, papar, sol
• 2 žličice mljevene crvene paprike

Priprema:

1. Na malo ulja popržiti nasjeckan luk i mrkvicu, dodati kobasice narezane na ploškice pa pržiti uz povremeno miješanje dok se malo ne skvrče i ne stisnu.
2. Tada dodati mljevenu crvenu papriku i zaliti vodom do vrha.
3. Dodati krumpir narezan na kockice i peršin, začiniti po ukusu vegetom, soli paprom. Odličan okus ovom paprikašu dat će jedna povrtna ili mesna kocka za juhu.
4. Kuhati na laganoj vatri tako dugo dok krumpir ne omekša (cca 35 min). Ako nije dovoljno gusto (obično se dovoljno zgusne od krumpira, no ima vrsta krumpira koje kuhanjem ostaju jako čvrste) dodati malo brašna ili gustina razmućenog sa malo vode i još kratko prokuhati.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Paprikaš s kobasicama appeared first on Reci Peci.

Kada mi se dogodi da sam u dilemi što pripremiti za ručak (a iskreno, dogodi mi se često), najčešća odluka je piletina u umaku s tjesteninom kao prilogom. U tom sam slučaju sigurna da će mi ručak biti pun pogodak i što se okusa tiče a i što se sreće moje djece tiče. Jer, da se njih pita, oni bi jeli tjesteninu svaki dan, za svaki obrok, u bilo kojoj kombinaciji. No, kako se ne kaže bez razloga da ‘jabuka ne pada daleko od stabla‘, tako se i sama bez problema mogu svrstati u njihov klub ljubitelja tjestenine.  Jela od tjestenine stoga su vrlo često na našem obiteljskom stolu.

Za današnji ručak je odluka pala na fine punjene pileće odreske u umaku od gljiva u kombinaciji sa debelim valovitim rezancima. Odrescima je mekoću dao komadić topljenog sira i pržene pancete. Budući da nikako nisam mogla doći do svježih gljiva, sasvim je dobro poslužio gotovi umak od gljiva iz vrećice. Nisam inače ljubitelj tih instant proizvoda, ali u ovoj kombinaciji sa rezancima i sočnim mesom, svidjelo mi se skroz i mislim da je ovo definitivno obrok koji ću češće pripremati. Ako kojim slučajem nemate gotovi umak od gljiva, jednostavno ga izostavite. Tada dodajte malo više vrhnja za kuhanje, malo više začina i npr. 100 g naribanog sira koji će umaku tada dati baš specifičan i malo puniji okus.

Punjeni odresci u umaku

Potrebno:

• 600 g pilećeg filea
• 100 g tanko rezane pancete
• 1 pakiranje topljenog sira u listićima
• Instant umak od gljiva
• 200 ml vrhnja za kuhanje
• 100 ml bijelog vina
• vegeta, papar, sol
• 2 žličice gustina
• Za prilog: valoviti rezanci

Priprema:

1. Pileći file izrezati na tanke odreske, pa svaki puniti komadićem pancete koju ste prethodno kratko prepržili na tavici, i komadićem sira. Preklopiti, zakačiti čačkalicama sa strane, uvaljati odreske u brašno pa na vrelom ulju pržiti sa svake strane dok ne porumene.
2. Izvaditi odreske na stranu, uliti vino i kratko prokuhati. Tada uliti pripremljeni umak od gljiva (upute obično budu na pakiranju), doliti oko 3 dl vode, začiniti po ukusu, pa vratiti odreske u tavicu. Poklopljeno pirjati uz povremeno miješanje 30-tak minuta.
3. Pred kraj kuhanja uliti još 200 ml vode i vrhnje za kuhanje u kojem se pomiješali gustin, pa sve skupa kratko prokuhati.

Poslužiti uz valovite rezance.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Punjeni odresci u umaku sa valovitim rezancima appeared first on Reci Peci.

Rižoto s kozicama jedno je od onih jela koje vrlo brzo postane omiljeno, bez obzira odluče li ga pripremati zaposleni ljudi koji kasno dođu doma s posla i nemaju previše vremena boraviti u kuhinji te im je prioritet ručak gotov u svega 30-tak minuta, ili ga pripremaju istinski gastronomi koji cijene ukusan i dobar zalogaj okusa tako finog da se topi u ustima. Tajna ovog finog rižota s kozicama krije se u samo nekoliko jednostavnih pravila, te u koliko ih budete slijedili, rižoto s kozicama ispast će vam jednako savršen kao što je ovaj na fotografijama i za svega 30-tak minuta dom će vam ispuniti predivan miris od kojega ćete zaboraviti na sve brige, a život će se odmah učiniti ljepšim Dakle, za rižoto je bitno nekoliko stvari: riža mora biti kvalitetna, okruglastog zrna (najbolje Arborio) jer upravo takva riža sadrži puno škroba i savršena je za pirjanja i rižota jer bude kremasta, a opet se ne raskuha; svi sastojci se moraju pirjati zajedno (povrće, kozice i riža) na laganoj vatrici uz često miješanje; temeljac (obavezno temeljac, ne voda!) se u rižoto s kozicama mora dodavati postepeno, pa ako slijedite sve ove korake i dodate prstohvat ljubavi, rižoto s kozicama će vam uspjeti kao da ste ga naručili u nekom vrhunskom restoranu! Evo recepta:

Rižoto s kozicama

POTREBNO:

• 1 manji luk
• 2 manja poriluka
• 1 češanj češnjaka
• 200 g očišćenih kozica (zamzrnuti proizvod)
• 2 šalice Arborio riže (300 ml)
• 1 l ribljeg temeljca
• 150 ml bijelog suhog vina
• 50 g maslaca
• 2 žlice vrhnja za kuhanje (ili kiselog vrhnja)
• 80 g ribanog parmezana
• sol, papar, vlasac

PRIPREMA:

1. Na malo maslinovog ulja pirjati sitno sjeckan luk i poriluk 2-3 minute. Dodati protisnuti češnjak i kozice, promiješati, podliti sa vinom, posoliti i popapriti pa pirjati dok tekućina ne ispari.
2. Dodati rižu, pa uz miješanje pustiti da se riža lagano istostira (3-4 minute).
3. Dodati riblji temeljac (2-3 dl), promiješati, pirjati nekoliko minuta, pa opet podliti temeljcem. Ovo je postupak koji ćete sami procijeniti koliko puta treba ponoviti:  promiješati i dodavati temeljca, jer sve zavisi od vrste riže i koliko se ona brzo ukuhava. Ukoliko koristite Arborio rižu, rižoto će, od trenutka dodavanje riže u jelo, biti gotov za 16-18 minuta.
4. Pred kraj kuhanja, a nakon 15-tak minuta dodati u rižoto s kozicama vrhnje za kuhanje ili kiselo vrhnje, maslac i parmezan, promiješati kako bi se svi sastojci proželi, te pustiti rižoto da počiva 5-10 minuta prije posluživanja.
5. Servirati rižoto posipan dodatno parmezanom i svježe sjeckanim vlascem. Čaša suhog bijelog vina savršeno paše uz ovo jelo.
6. Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Rižoto s kozicama – ukusan 30-minutni ručak appeared first on Reci Peci.

Pita gužvara prava je pita po mojem guštu i obožavam je raditi jer sa njom nema puno posla i cifranja, a krajnji rezultat je prefini okus gibanice sa sirom koja neodoljivo podsjeća na burek sa sirom. Gužvara se sove iz razloga što se tanke kore za savijaču prilikom izrade pite doslovno gužvaju rukama, umaču u pripremljen nadjev od jaja, sira, vrhnja i jogurta i slažu u lim za pečenje. Dakle, prilična anarhija na radnoj površinu, a i u limu za pečenje Svaki put kada radim pitu gužvaru postanem svjesna činjenice koliko volim raditi nešto rukama, baš ono, mijesiti, trgati i kako bi moja majka rekla ‘prćkati’, i uvijek se ponovno osjetim kao ono malo dijete iz Kumrovečke ulice u Vukovaru koje je obožavalo raditi kolače od blata sa dodatkom raznoraznih trava i cvjetića, dijete koje je bjesomučno i vječito trackalo i oblikovalo rukama sve moguće oblike blatnih kolača koje samo dječjoj mašti može pasti na pamet. Zato mi je pita gužvara toliko draga i svaki put sam sigurna da će baš zato što ju ‘trackam’ rukama uspjeti savršeno i da jednostavno ne može ne biti fina. I doista je tako. Prošlo je već dosta vremena od kad sam zadnji put radila pitu gužvaru…jednostavno mi se omakla iz glave i zaboravila sam na nju. No pita gužvara se uvijek vrati, iskoči iz sjećanja kao dijete koje se igra skrivača i odluči pokazati se na prepad i svaki put me ponovno oduševi. Vjerovatno vam zato i nisam do sada dala recept za moju pitu gužvaru iako on već dugo čuči u ladici i evo konačno je dočekao svjetlo dana Pita gužvara može poslužiti kao fina večera, ali mogla bi se prošvercati i pod laganiji ručak, a ono što je najbolje kod nje je to što ne možete pogriješiti ako u nju stavite nečega manje ili više. Zato, ako baš jako volite sir, slobodno uduplajte dozu pa će ga u piti biti više, ako volite češnjak ili vlasac, slobodno ga dodajte u smjesu od jaja, ako imate viška koji sirni namaz, i on će poslužiti svrsi i upotpuniti okus vaše pite…mogućnosti je doista puno. Svakako probajte i uživajte u ovom jednostavnom domaćem jelu.

Pita gužvara

POTREBNO:

• 1 pakiranje tankih kora za savijače (500g)
• 250 g bijelog kravljeg sira
• 4 jaja
• 3 čašice kiselog vrhnja (2x180g)
• 2 čaše tekućeg jogurta (2x180g)
• 100 ml suncokretovog ulja
• 100 ml mineralne vode
• 1 žličica soli, papar, vegeta…

PRIPREMA:

1. Pomiješati pjenjačom u posudi 2 jaja, sir, 2 čaše kiselog vrhnja, 2 čaše jogurta, ulje i mineralnu. Posoliti i začini po ukusu.
2. Lim za pečenje srednje veličine (moj je 20×35 cm) namazati tankim slojem maslaca, pa na dno lima složiti jednu koru presavijenu po pola. Koru između ta dva sloja poškropite uljem. Ostavite još jednu takvu koru po strani, trebat će vam za kraj.
3. Uzimajte sada jednu po jednu koru, lagano ju zgužvajte u ruci i kratko umočite u pripremljenu smjesu koja je prilično tekuća pa to neće biti problem. Nemojte koru dugo držati u tekućini jer će se raspasti. Odmah izvadite koru i tako nagužvanu i namočenu premjestite u lim na onu prvu koru koju ste stavili kao podlogu. Postupak ponavljajte tako dugo dok ne potrošite sve kore, osim one jedne koju ste ostavili za kraj. Nagužvane i namočene kore slažite jednu uz drugu, ne previše zbijene. Kore koje ste namočili nemoje jako stiskati prstima i cijediti jer će tada pita biti zbijena. Dakle, umočite i samo lagano otresite rukom iznad zdjele prije nego je premjestite u lim. Ukoliko vam je nakon što ste namočili sve kore ostalo tekućine, zalijte time kore u limu.
4. Preostalu koru opet složite po pola (premažite između uljem) i stavite je preko pite. Prstima lagano pritisnite po cijeloj površini i rubove zavucite pod one nagužvane kore. Vilicom izbockajte cijelu površinu, ili oštrim nožem izrežite na kocke koje ćete kasnije posluživati.
5. Izmućkajte pjenjačom na brzinu preostala 2 jaja i 1 čašu kiselog vrhnja, posolite pa time prelijte pitu.
6. Pecite u pećnici na 180ºC 30-35 minuta. Pita će se tijekom pečenja napuhnuti i dobiti lijepi zlaćano smećkasti sjaj, no nakon što je izvadite iz pećnice će se spustiti. Tek tada je izrežite i poslužite.
7. Uz ovu pitu gužvaru nepogrešivo dobro paše hladni jogurt. Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Pita gužvara – gibanica sa sirom appeared first on Reci Peci.

Iako je ljeto konačno tu (baš onakvo kakvo treba biti – ljepljivo, vruće, sparno) recept za današnji ručak je sve samo ne ljetni. Varivo od leće sa suhim rebricama hehehehe….zimsko jelo usred ljeta Mada, zimsko je možda samo po kaloričnosti, ali po svemu drugom ja doista ne znam zašto se ovo sprema samo zimi. Ja sam za današnji ručak kupila konzerviranu leću i ručak sam skuhala za pola sata. Dobro, rebrica sam uključila da se polako kuhaju dok sam bila s klincima na igralištu, pa to neću uračunati u vrijeme pripreme Dakle, teško da brže i jednostavnije od ovoga može biti. Stan se nije pregrijao dugotrajnim kuhanjem niti sam ja izgubila puno vremena u kuhinji. Uz puuuuno miješane salate od paradajza, paprike i krastavaca, rekla bih da je ovo bio baš odličan ručak!

Potrebno:

• 2 konzerve leće
• 2 mrkvice
• 1 luk
• 2 žličice mljevene crvene paprike
• 1 dl paradajza (tekućeg, domaćeg ili malo koncentrata)
• 2 dl vode
• vegeta, sol, papar
• 2 žlice gustina
• lovorov list, češnjak
• suha rebrica (ili suho meso ili kobasice)

Priprema:

1. Na malo ulja pirjati nasjeckani luk i mrkvicu, dodati mljevenu papriku i leću, prethodno ocijeđenu i opranu pod mlazom vode.
2. Dobro promiješati, pa uliti paradajz, vodu i začine, uključujući lovorov list i 1 češanj češnjaka u komadu (za aromu)
3. Kuhati poklopljeno, povremeno promiješati i dodati vode po potrebi. Koliko, ovisi o vama odnosno o tome da li više volite rijeđa ili gušća variva.
4. Na kraju umiješati gustin (ili brašno) razmućeno sa malo vode kako bi se varivo zgusnulo te kratko prokuhati.

Poslužiti uz narezana kuhana rebrica ili neko drugo suho meso, ili pak kuhane kobasice. Ne zaboravite na salatu!

Dobar tek!

The post Varivo od leće appeared first on Reci Peci.

Puno sam vam već puta pisala o jelima svog djetinjstva. Možda sam vam već i dosadna s takvim pričama, ali eto još uvijek postoje jela kojih se ovdje nisam dotakla a nepogrešivo me vraćaju u djetinjstvo u kojem nam je ručkove spremala moja baka. Šufnudle su jedno takvo jelo. U ono se vrijeme kuhalo sve i svašta kako bi se prehranila jedna prosječna obitelj. Znam da će mnogi i danas reći kako se nekad živjelo bolje, kako smo imali više i kako su danas teška vremena. Možda to i jeste tako u nekim segmentima života bar…život je nekad možda bio kvalitetniji jer smo bili manje opterećeni kojekavim tehnikalijama, kao djeca smo se nekako bezbrižnije igrali, nije bilo toliko opasnosti, ili bar nije bilo načina da se sazna za toliko ‘opasnosti’ kao danas…Šopingacija je bila lakša, jer, izabrati u dućanu nešto između 2 ili 3 ponuđena artikla doista nije bio problem I tako, dalo bi se tu vući još paralela nekad/sad, no ono što ja znam i što je činjnica je to da se danas kuha puno raznolikije i jelovnici su nam nekako bogatiji. Nekad se meso jelo samo vikendom, po mogućnosti nedjeljom a kroz tjedan se trebalo snaći na neki drugi način. Bilo je tih jela svakakvih, od raznoraznih čušpajza do paprikaša, kupusa na sto načina i moram priznati nisam bila veliki ljubitelj hrane u to doba No, kada bi na red došle šufnudle, a došle su na red bar jednom tjedno, veselje je bilo veliko. Ne samo da su bile fine za jesti, nego je spravljanje šufnudli bio ritual u kojem smo uvijek i mi klinci sudjelovali a to je bila uživancija. Baka bi nam uvijek dala polovicu tijesta od kojeg bi onda mi radili svoje šufnudle koje su naravno uvijek morale biti manje, jer su dječje

Šufnudle sam uvijek voljela više nego knedle sa šljivama iako je i jedno i drugo u biti isto krumpirovo tijesto, no šufnudle su nekako ljepše, manje, baš idealne veličine zalogaja i mogu se kombinirati sa kojom god vrstom pekmeza želite. Naravno da se one mogu spremiti i u slanoj varijanti kao prilog nekom jelu ili polivene kiselim vrhnjem, no za mene su jedino ovakve slatke šufnudle prave! Moji ih klinci također obožavaju i baš sam sretna kad u njima vidim sebe prije 30 i nešto godina dok se guraju oko stola sa tijestom i rade svoje šufnudle posipavajući i sebe i sve oko sebe brašnom…Dok je ovakvih jela i spremnosti da se ispriča pokoja priča iz davnina, sigurna sam da stari recepti neće izumrijeti kao ni tradicija spremanja domaćih jela kakva su nekad spremale naše bake.

Potrebno:

• 1 kg krumpira
• 50 dag brašna (+ još najmanje 10 dag za posipanje dok se mijesi)
• 1 jaje
• šalica krušnih mrvica
• šećer

Potrebno:

1. Krumpir skuhati u slanoj vodi i gnječilicom napraviti od njega pire. Krumpir možete kuhati cijeli pod korom, pa ga tek onda guliti i gnječiti ili ga možete odmah oguliti i narezati na kockice pa ga takvog kuhati. Prva varijanta traje nešto duže ali je zdravija jer se kuhanjem pod korom ne gube vrijedni sastojci krumpira, dok je druga varijanta brža ali eto krumpir se tako dosta ‘razvodni’.
2. U većoj posudi pomiješati brašno, jaje i malo prohlađen krumpir pa rukom mijesiti tijesto. Nakon što postane dovoljno kompaktno da se ne lijepi za ruku, pretresti ga na radnu površinu pa mijesiti još malo uz posipavanje brašnom.
3. Napraviti od tijesta deblji valjak, rezati nožem manje komade, svaki komad razvaljati rukama u tanji valjak koji valja rezati na komade (šufnudle) proizvoljne dužine. Svaku šufnudlu još malo rukom povaljati kako bi bila lijepa duguljasta.
4. Kuhati šufnudle u većoj količini kipuće  posoljene vode. Dovoljno je tek nekoliko minuta da budu gotove. Kada ih stavite u vodu one padnu na dno, no kako se kuhaju počinju isplivavati na površinu, i kad isplivaju sve kuhati još 2 minute i to je to.
5. Istresti ih u cjedilo i malo isprati vodom.
6. U međuvremenu na malo ulja ili maslaca u većoj tavi pržiti nekoliko minuta krušne mrvice sa vanilin šećerom. Miješati stalno jer mrvice jako brzo i lako zagore ako se ostave bez nadzora (isprobano više puta ) Na njih istresti ocijeđene šufnudle, lagano promiješati kako se ne bi raspale i to je to.
7. Poslužiti po želji posipane kristal šećerom ili šećerom u prahu te sa malo pekmeza za strane.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Šufnudle appeared first on Reci Peci.

Iako je prošlo dosta vremena od tada, još uvijek se živo sjećam odlazaka u Međimurje k tetama na ferije. Budući da u to doba nismo dolazili često, bila je to prilika za domaćine da se pokažu u najboljem svjetlu i da nas ugoste kraljevski. A kada druželjubivi Međimurci ugošćuju nekoga, onda su vam to pravi mali svati i velike fešte od jela. Najčešći takav meni za goste bio je: meso s tiblice sa slaninama kao predjelo, pečena raca ili picek s hajdinskom kašom kao glavno jelo i međimurska gibanica ili štrukli za desert. A tek večeraaaa Za večeru su se obavezno morale poslužiti domaće ćurke uz koje se uvijek našao kakav restani kalampirček ili pak dinstana kisela repa ili zelje. Što su to ćurke pitate se možda? Ne, ne radi se o purici iliti ćurki nego o tradicionalnoj domaćoj međimurskoj kobasici – krvavici koja se radi od kuhanih obarina, kuhane hajdinske kaše i krvi, i tada su to crne ćurke, a mogu se napraviti i u bijeloj varijanti bez krvi i tada su to bijele ćurke. Sastav ovih čudnih kobasica baš i ne obećava na prvu, no radi se o doista finom gastronomskom doživljaju koji kada se pripremi na dobar način (najbolje su zapečene u pećnici sa finom hrskavom koricom koja puca na dodir vilice) daje neponovljiv okus. Ma, ćurke su jednostavno nešto što morate probati bar jednom u životu, ako ne doma u svojoj kuhinji, onda obavezno jednom prilikom kada se zaletite do Međimurja u nekom od Međimurskih rustikalnih restorančića. Pogledajte slobodno OVDJE što vidjeti i obići kada dođete u Međimurje

Uhh, miris pečenih ćurki me je potpuno smeo i odvukao u neka druga razmišljanja pa sam gotovo zaboravila da je ovo post o hajdinskoj kaši – neobičnoj namirnici, u ostatku Hrvatske nepravedno zapostavljenoj, malih piramidalnih oblika smeđe boje. Radi se o namirnici koja je izuzetno zdrava – hajdinska (heljdina) kaša (heljda) ima iznimno visoku biološku vrijednost i iskoristivost bjelančevina. Organizam može iskoristiti čak 74% bjelančevina iz heljde, a ima naročito visok sadržaj lizina koji je vrlo bitan za iskoristivost i pretvorbu bjelančevina. I ono što je još zanimljivo je to da je ovo namirnica koja ne sadrži gluten pa je pogodna i za osobe koje boluju od celijakije. Iskoristiti se može na više načina: kao varivo, kao juha, kao punjenje raznom povrću u vegetarijanskoj kuhinji, kao brašno u kruhu, njokima ili žgancima, kao punjenje ćurki ili pak kao prilog nekom mesnom jelu. Upravo za ovu zadnju varijantu vam danas donosim recept i nadam se da ćete uživati u ovom jelu jednako kao što smo i mi. Dobar tek!

Potrebno:

• pečeni picek
• 20 dag hajdinske kaše
• 1 luk
• malo domaćega špeka
• 1 dl slatkog bijelog vina
• vegeta, sol, papar

Priprema:

1. Piceka ispeći! To znate, kaj ne?
2. Kašu dobro oprati, isprati u cjediljki pa ju kuhati u većoj količini posoljene vode u koju treba dodati list lovora. Kaša prilikom kuhanja jako nabubri pa je potrebno provjeriti da li ima dovoljno tekućine. Ako nema, doliti još malo. Kaša je kuhana nakon 30-tak minuta. Provjerite slobodno kušanjem da li je dovoljno mekana.
3. Na malo ulja pržiti sitno sjeckani špek i luk, dodati ocijeđenu kašu, začiniti po ukusu, doliti vino pa pirjati dok vino ne ispari. Na kraju kašu zaliti masnoćom od pečenja piceka i dobro promiješati.
4. Poslužiti uz pečenog piceka ili patku te puno zelene salate kristalke. Čaša finog bijelog vina savršeno će se uklopiti i upotpuniti ručak. Ako vas muči koje vino izabrati uz ovakvo jelo, skoknite klikom OVDJE i naučite ponešto o Međimurskim vinima i tradiciji.

Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Pečeni picek s hajdinskom kašom appeared first on Reci Peci.

Vjerujem da velika većina nas ima određena omiljena i omražena jela iz djetinjstva. Kako se moja baka udala za moga dedu koji je bio njemačkog porijekla, često su se kod nas znala naći na meniju jela čudnog nazivlja, a bome i okusa upravo iz tog nekog germanskog podneblja i gotovo sva jela vezana za tu kuhinju sam obožavala.  Godinama je moja majka (čitaj =baka) govorila da se to ‘nešto’ baš tako i tako se jede i radi jer je to tako radila naša stara baka Šterova koja je navodno bila izvrsna kuharica. Kod nas su se dakle jele ‘filovane paprike’ koje je prije konzumiranja valjalo pošećeriti. Ista stvar sa juhom od paradajza. Bez oveće doze šećera direkt u tanjur nije se moglo. Nije taj šećer baš uvijek pasao, ali to se tako jelo i točka! Slična nebuloza događala se sa konzumacijom kruha uz doslovce svako jelo: kruh poliven s bijelom kavom ili mlijekom, kruh s grahom, kruh sa granatir maršom, kruh sa ajer noklicama, kruh sa krompir šnicom…Jedina jela uz koje nije išao kruh pod obavezno, bile su šufnudle, knedle sa šljivama i flute. Dok su se šufnudle i knedle jele u slatkoj varijanti, flute su godinama držale No.1 mjesto u ručkovima na brzake što se slanoga tiče. Zašto se zovu  ‘flute’ nije mi ni majka znala reći, to vam je jednostavno tako…jer je tako rekla stara baka Šterova a ona valjda zna Tražila sam i po njemačkoj literaturi neku poveznicu s tim nazivom ali bezuspješno pa sam se i sama prestala zamarati time. A flute su vam ustvari slani popečci od kuhanog krumpira prženi u ulju. I da vam odmah kažem, ako ste imalo zagovornik dijetne kuhinje, ako pazite na masnoće u hrani i dvojite oko toga da li je pommes iz friteze kalorijska bomba, onda odmah odustanite od svojih fluta. Jer ovo je nešto jako zasitno, jako fino ali prilično jako masno. Ma da, divnog su okusa, mekane iznutra, krckave izvana, divne zlatne boje, ali ako ste osjetljivi na prženu hranu nemojte pretjerati s ovim obrokom. Flute su odlične kao prilog nekom mesnom jelu s umakom, varivu ali su isto tako odlične kao zakuska i topla grickalica. Izvorno je moja majka flute pravila samo od krumpira, brašna i jaja, ali ja sam sad ubacila i malo pancete i luka, peršina za ljepši izgled i aromu i mogu vam reći da su ispale odlično! Žao mi je što stara baka Šterova nije više  među nama da proba moje flute i da svoj sud o tome jesu li dobre ili ne, jer ona bi to kao flutomaster u našoj familiji najbolje procjenila. Ovako ostaje nada da će se barem vama svidjeti moje flute i da ćete stvarno uživati u njima

Potrebno:

• 5-6 srednjih krumpira
• 1 jaje
• 15 dag oštrog brašna
• 1 luk
• 10 dag pancete ili domaće suhe slanine
• lišće peršina
• ulje ili mast za prženje

Priprema:

1. Krumpir skuhati pod korom, oguliti i zgnječiti ili naribati na ribež.
2. Krumpiru dodati brašno, sitno sjeckani luk koji ste prethodno popržili sa sitno sjeckanom pancetom. Dodajte i jaje i sitno sjeckano lišće peršina pa rukom umijesiti masu. Trebali biste dobiti dosta mekano tijesto. U jedan tanjur stavite malo krušnih mrvica pa uz pomoć njih oblikujte manje popečke.
3. Popečke/flute pržiti u dubokoj masnoći s obje strane dok lijepo ne porumene. Ocijediti ih od viška masnoće na papirnom ubrusu.

Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Flute appeared first on Reci Peci.

Postoje određena jela koja su specifična za pojedine zemlje i koja su svojevrsni klasici kulinarstva tih zemalja te se shodno tome pripremaju u većini domova, ali i poslužuju u gotovo svakom restoranu. Ako vas put koji put dovede u Srbiju sigurno ćete ondje čuti za Karađorđev odrezak ili Karađorđevu šniclu i većina će vam tamošnjih žitelja reći da ako niste probali Karađorđa kao da i niste bili tamo. Pandan tom jelu kod nas u Hrvatskoj bi bio Zagrebački odrezak, i čak je i sličan slavnom Karađorđu, no opet sasvim drugačiji. Po izvornom receptu Karađorđev odrezak priprema se od teletine ili svinjetine koja se premazuje domaćim kajmakom, zarola, panira i potom ispoha. Postoje razne varijacije na temu Karađorđa (za kojega ćete još čuti da ga zovu Devojački san ), no jedino je ovaj koji se radi samo sa kajmakom pravi. Ovo je fino jelo dobilo naziv, pogađate već, po vođi prvog srpskog ustanka protiv Turaka voždu Karađorđu koji je očito volio lijepo živjeti i dobro jesti No dobro, to nikad nećemo sa sigurnošću znati, ali sigurno znamo da je ovu šniclu osmislio i dao joj ime Milovan Mića Stojanović, poznati srpski kuhar koji je ovaj punjeni pohani odrezak prelio tartar umakom te ukrasio limunom i mrkvom, a sve kako bi dekoracija podsjećala za lentu s Karađorđevom zvijezdom. Kako god bilo, ovo je jelo doista jednostavno za napraviti, ali bilo bi dobro da prije pripreme probate nabaviti domaći kajmak jer je navodno tek sa tako nečim ovaj odrezak posebno punog okusa i specifične arome te poznate sočnosti koju mu podari kajmak prilikom termičke obrade. U slučaju da ne možete nabaviti domaći kajmak, poslužit će i onaj iz trgovine, a ako uz Karađorđa napravite umak od gljiva i pire krumpir, imat ćete doista dobitnu kombinaciju za odličan ručak! Evo recepta:

Karađorđev odrezak

Potrebno:

• odresci svinjskog karea (količina proizvoljna)
• kajmak
• vegeta, sol, papar
• Za paniranje: 2-3 jaja, krušne mrvice, brašno

Priprema:

1. Odreske jako tanko istući, posoliti ili povegetiti pa na svaki rasporediti po žličicu-dvije kajmaka. Možete ga ako je maziv lijepo razmazati a možete ga ako je tvrd kao ovaj moj ‘kupovni’ samo razasuti po površini odreska.
2. Tada oprezno i čvrsto zarolati odrezak tako da bočne krajeve savijete prema unutra.
3. Tako pripremljene odreske panirajte: prvo u brašno, jaja i potom mrvice. Ako želite deblji pohung, tada ga još jednom uvaljatje u jaja pa u mrvice.
4. Pržiti u dubokoj masnoći dok lijepo ne porumeni sa svih strana.
5. Poslužiti po želji uz tartar umak, pommes frtittes, ili pak ovako kao ja, uz pire krumpir i umak od šampinjona te zelenu salatu.

Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Karađorđev odrezak, Karađorđeva šnicla appeared first on Reci Peci.

Ako tražite jelo koje se brzo priprema, koje je jednostavno a pritom krijepi organizam, tada je rižoto s piletinom, kurkumom i kukuruzom pravi izbor za vas! Ovaj će rižoto posebice dobro pasati kao ručak nakon obilnijih i jačih blagdanskih menija. Blagdansko je vrijeme divno. Klinci su na feriju, obaveza duplo manje, dragih ljudi koji dolaze i kojima odlaziš se uvijek nađe. I duša i tijelo se opuste. Dobro… ovaj naš ženski rod zna ponekad pretjerati oko svega…prvo čišćenje, pa pečenje, pa nakuhavanje, pa skakanje oko stola pa…stotinu sitnica koje želiš riješiti i postaviti na pravo mjesto kako bi sve bilo savršeno i za obitelj i za goste pa se često tu i duša i tijelo posvađaju i zaborave gdje bi trebale biti No u konačnici, svaki osmjeh, svaki zadovoljni uzdah nakon objeda, svaki zagrljaj drage ti osobe briše svaki napor i shvatiš koliko si ustvari sretan što imaš sve to.

I onda dođe novi radni tjedan. Pa još jedan. I ti opet moraš smisliti što ćeš skuhati. I tako iz dana u dan. A nikome se ništa ne jedeeee. I svima je dosta svegaaaa. I tebi samome na kraju krajeva. Pa poželiš nešto od čega ćeš se osječati bolje i na čemu će ti organizam biti zahvalan. Nešto da te podigne i okrijepi. Nešto što uz sve to mora biti i brzo gotovo jer pobogu, nisu više blagdani i nemaš toliko vremena. I onda se sjetiš dobrog starog rižota koji uz samo par finesa i sitnica možeš dotjerati do savršenstva.

Rižoto s piletinom, kurkumom i kukuruzom je nastao slučajno, ali opet sasvim ciljano. Riža je prije svega niskokalorična namirnica koja se savršeno lako probavlja, a opet brzo daje potrebnu energiju. O ostalim njezinim prednostima neću sada i to možete potražiti na kakvom portalu o zdravoj prehrani. Nadalje, kurkuma je jedan od najzdravijih začina na svijetu i kao takova sadrži antioksidativna i protuupalna svojstva. A dovoljno je doslovno pola žličice. I idealno paše uz rižu! Kukuruz se u ovoj priči našao iz dva razloga. Moji ga klinci obožavaju, a osim toga obiluje prehrambenim vlaknima i ugljikohidratima koji daju brzo raspoloživu energiju. Dakle, kada sve to spojite dobijete jedno savršenstvo!

Najbolje od svega je to što se rižoto s piletinom, kurkumom i kukuruzom priprema jako brzo. Ovaj je ručak doista moguće napraviti u svega 40 minuta i nikakva prethodna priprema nije potrebna. Osigurajte si dakle malo kurkume (ima je u svakom dućanu), obavezno malo maslaca i papra za kraj, te oveću dozu parmezana da sve skupa lijepo poveže U svakom slučaju, dobar tek!

Rižoto s piletinom, kurkumom i kukuruzom

POTREBNO:

• 4 pileća batka bez kosti (ili 1 veći pileći file)
• 1 veći luk
• 150 ml finog bijelog vina
• 300 ml riže (mjerite na mjernu posudu)
• mala konzerva kukuruza
• sol, papar, vegeta
• 1 žlica provansalska mješavina začina (a može i bez nje)
• 1/2 žličice kurkume
• 150 g parmezana
• 50 g maslaca
• 800 ml vode ili temeljca

PRIPREMA:

1. Piletinu isjeći na sitnije komadiće. Začiniti solju, paprom, vegetom…
2. Na malo ulja pržiti sitno sjeckan luk, dodati piletinu pa uz miješanje pržiti na jačoj vatri par minuta dok sva piletina lagano ne porumeni. Dodati začine i vino pa pustiti da sva tekućina ispari. Tada dodati rižu (ako je vakumirana nije potrebno ispirati) pa uz miješanje pržiti dodatnih 5 minuta. Tada početi postepeno svakih 10-tak minuta dodavati vodu ili temeljac kako bi se riža lijepo mogla ispirjati. Ako dodajete vodu, tada je rižoto potrebno jače začiniti. Ako podlijevate temeljcem, smanjite začine jer je temeljac već začinjen
3. Nakon 15 minuta pirjanja riže sa mesom, isključite rižoto, dodajte parmezan, kurkumu, papar i maslac, promiješajte i ostavite poklopljeno da riža nabubri do kraja. Tako će se rižoto lijepo povezati i svi okusi će doći do izražaja.
4. Poslužite rižoto uz dodatnu zdjelicu ribanog parmezana i salatu po želji.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Rižoto s piletinom, kurkumom i kukuruzom appeared first on Reci Peci.