Danas sam iz subotnje šopingacije došla poprilično kasno. Moram pohvaliti moje dečke i curu koji su cijeli stan počistili dok mene nije bilo (da, da najbolji suuu ) jer popodne imam hrpetinu posla u kuhinji. Sutra imamo rođendansku feštu za našeg Bruneka pa moram i tortu i kolače neke zmućkati. Zato sam za današnji ručak složila ovaj brzinski rižoto koji je stvarno bio fini, jer sam na pirjano meso ubacila i domaći mladi grašak i mrkvicu, dodala sam slatki kukuruz iz limenke i paradajz i bilo je baš fino slatkasto. Rižoto je odličan izbor za ručak ako nemate puno vremena, bilo da ga radite sa mesom, kuhanom šunkom ili plodovima mora.

Potrebno:

• 40 dag svinjetine od buta
• šalica riže
• 1 luk
• 2 mrkvice
• 15 dag mladog graška
• 1 mala limenka kukuruza
• 2 dl tekućeg paradajza (ili razrijeđenog koncentrata)
• 2 žličice slatke mljevene crvene paprike
• 10 dag sira trapista

Priprema:

1. Meso narezano na male kockice popržiti na ulju sa svih strana.
2. Dodati na to nasjeckan luk, mrkvicu i grašak. Pržiti uz miješanje nekoliko minuta. Podliti sa malo vode, doliti paradajz i crvenu papriku,  začiniti po želji pa uz povremeno miješanje i dolijevanje manje količine vode pirjati oko 30 min.
3. Dodati opranu i očišćenu rižu, promiješati, doliti vodu (na šalicu riže ide tri šalice vode) i kuhati uz miješanje dok riža ne omekša. OPREZ! Rižoto jako lako i brzo zagori, zato ga obavezno svako malo treba promiješati.
4. Prije posluživanja pustiti rižoto da odstoji nekoliko minuta da se okusi prožmu do kraja. Umiješati naribani sir i poslužiti.

Poslužiti uz zelenu salatu ili neku drugu hladnu salatu po želji.

Dobar tek!

The post Šareni rižoto appeared first on Reci Peci.

Kada bi me netko pitao koje jelo najviše volim pripremati u svojoj kuhinji teško bih se odlučila za samo jedno, no pizza bi definitivno zauzela jedno od tih mjesta. I to zbog više razloga. Prije svega, na izradu pizze se najčešće odlučim kada sam bez ikakve ideje za bilo što drugo, obično se to dogodi poprilično kasno kada bi se neki pristojan ručak već odavno trebao krčkati u loncu i u to doba sam uvijek poprilično gladna. U takvim me situacijama spašava ona – pizza koja je gotova za čas! (to mi omogućava Garant instant kvasac uz pomoć kojeg se dizano tijesto ne mora ostavljati na dizanju) A kada se u takvom ‘gladnom’ stanju odlučim za izradu pizze onda to bude prava fešta od dizanog tijesta. Jer na pizzu tada nabacam doslovce sve što pronađem u hladnjaku i onda to bude preeeefino nešto. Tako je bilo je i ovaj put. Nevjerovatno je to što se sve može napraviti od običnog komada dizanog tijesta, malo salame, sira i ketchupa ili rajčice. Uz dodatak malo kisele paprike, ljutih feferona, luka ili kiselog vrhnja od gore možete eksperimentirati okusima do besvjesti. Samo mašta je granica  Ovu sam pizzu u stvari mogla nazvati i Pepperoni pizza, jer upravo to je najčešća i omiljena verzija pizze većine Amerikanaca. Pepperoni je u stvari talijansko-američka verzija začinjene suhe salame, kakve se kod nas najčešće nazivaju čajna, srijemska ili zimska kobasica. Dakle, ovo je jedna prava hrvatska pizza na američki način sa talijanski punjenim rubovima Rubovi punjeni sirom pa lijepo hruskavo zapečeni posebno su fini i stvarno daju pizzi jedan poseban štih. Probajte, stvarno je fino i jednostavno za napraviti. Evo kako:

Potrebno:

• 38 dag brašna
• 1 Garant instant kvasac
• 2 žličice soli
• žličica šećera
• 1 dl ulja
• 2,5 dl mlijeka
• 10 dag pizza šunke (može i bilo koja druga vrsta salame kao što je npr. parizer doći u obzir)
• 10 dag tanko narezane zimske kobasice ili kulena
• 15 dag sira trapista
• mala konzerva gljiva
• ketchup, rajčica, origano

Priprema:

1. Od brašna, kvasca, šećera, soli, ulja i mlijeka zamijesiti dizano tijesto, razvaljati ga na veličinu malo veću od veličine lima u kojem će se peći.
2. Dio sira narezati na tanke prutiće, ostatak krupno naribati.
3. Salamu također naribati, kobasicu narezati na ploške.
4. Tijesto premjestiti u lim pa prstima lagano razvlačiti prema rubu i uzdignuti rub oko 1 cm visine. Položiti sir u prutićima uz rubove pa rubove presavinuti prema dolje i pritisnuti prstima kako bi se tijesto malo prilijepilo a sir ostao unutra. (vidi sliku).
5. Premazati tijesto ketchupom, posipati naribanom salamom, položiti ploške kobasice, posipati naribanim sirom i gljivama, posipati origanom i peći u pećnici na 200℃ oko 25 min.

Po želji preliti sa još malo umaka od rajčice ili ketchupa i poslužiti vruće.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Pizza s punjenim rubovima appeared first on Reci Peci.

Budući je moj Matko(9) na feriju i ponekad se smrtno dosađuje doma jer, eto, još uvijek nismo otišli nikamo na godišnji, dogovorio se neki dan sa djedom za zajedničku ribičiju. Djed mu to obećava već duže vrijeme, ali eto nikako nije moglo doći na red. Naš je djed strastveni ribič, naročito od kad je u mirovini i često je na vodi, što po okolnim  grabama (čitaj – jezerima ) što na rijeci Dravi i ponekad se doista dogodi da ulovi i poneku veću ribu. Naravno da sve ribe koje ulovi donosi doma, sam ih čisti i posprema i to je super, samo što baka povremeno bude nemilo iznenađena kad nađe zamrzivač natrpan svakakvim ribama s kojima više ne zna što bi Uglavnom, nakon jedva prospavane noći od uzbuđenja, ranom zorom, već od 5 ujutro Matko i deda Toni su otišli na ribičiju na rijeku Dravu. Djed je Matku kupio i specijalni dječji ribički štap koji također uvijek nosimo sa sobom kad idemo u Vukovar pa onda dečki izlovljavaju ribu iz Dunava. (vjerujte ako hoćete ) Ta zajednička ribičija nije dugo trajala, jer je Matko poprilično nestrpljivo dijete i nikad nema dugo mira, ali bio je oduševljen jer je to bila aktivnost i djedovo vrijeme posvećeno samo njemu a i ulovili su dosta ribe. Matko 10 malih kedera i 5 ribica srednje veličine. Djed je ulovio i nekoliko ljepših većih primjeraka koje smo evo, danas imali za ručak. Rekli su mi da je to riba koja se zove Diver. No, kratkim googlanjem (naravno da sam provjerila!) pronašla sam podatak da je to ustvari deverika iz reda šarana, koja se u različitim krajevima različito interno zove

Budući da nisam baš neki veliki ljubitelj ribe (ma lažem, ne volim ribu nikako, i to samo i isključivo zbog kostiju) sumnjala sam jako u ishod današnjeg ručka, no ispalo je da sam se prevarila u procjeni. Riba je bila izuzetno fina i ukusna i svi smo se jako dobro najeli! Klinci su bili oduševljeni malim preprženim kederima koje su grickali kao i papaline, a ova veća riba je bila lijepog bijelog mesa i neutralnog okusa koji sam popravila time što sam ju preprženu napacala limunovim sokom, češnjakom i peršinom. Kao prilog (puuuuuuno priloga za ‘svaki slučaj’ ) sam napravila tjesteninu s krumpirom i mogu vam reći da je ovo bio iznenađujuće fini ručak. A najbolje od svega je to, što je Matko bio jaaako ponosan što je doslovno ulovio ono što smo jeli – izgleda da u svakome muškom primjerku čuči onaj mali pračovjek – pečinar koji lovi za svoje pleme

Potrebno:

• riječna riba (diveri ili deverike u ovom slučaju)
• brašno
• žličica mljevene crvene paprike
• češnjak, limun, peršin, sol

Priprema:

1. Očišćenu ribu uvaljati u brašno pomiješano sa crvenom paprikom i pržiti u dubokom ulju sa obje strane dok ne porumeni.
2. Pečenu ribu u posudi pokapati limunovim sokom, posipati nasjeckanim češnjakom i peršinovim listom te posoliti.

Kao prilog uz ribu možete poslužiti blitvu s krumpirom na lešo, restani krumpir, pommes frittes ili tijesto s krumpirom kao što sam ja danas.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Pržena deverika appeared first on Reci Peci.

Nije lako svaki dan smisliti što skuhati a da to bude fino svima, da bude zdravo, hranjivo a pritom naravno i jeftino. Mada je upitna i isplativost i cijena koštanja krumpira u našim dućanima, nekako je varivo s krumpirima najčešća opcija kod nas za ručak. Katkad to bude klasični gulaš s mesom, katkad sa suhim mesom, ponekad fino varivo sa puno povrća uz krumpir a danas je recimo na repertoaru paprikaš s kobasicama! I nije baš neka delikatesa, ali ako se skuha na pravi način onda je baš ukusno i fino jelo koje podjednako rado jedu i klinci i mi odrasli. Mnogi su mi već rekli: “Ma koji klinac objavljuješ recepte za takva seljačka jela, obična i nikakva, pa to svatko zna skuhati!”. No, budući je ovo blog u kojem ja sa vama dijelim neke svoje osobne stvari, misli i osjećaje, tako dijelim i sve ono što se kod nas nađe na trpezi, ma kako god to obično zvučalo. Isto tako, mnogima od nas je ponekad potreban samo mali poticaj da bi se skuhalo nešto pomalo već zaboravljeno pa možete ovo shvatiti i kao ideju što skuhati. Svaka domaćica ima svoj način kuhanja koji u velike može promijeniti jedno te isto jelo i uvijek je izazov pokušati skuhati nešto na način kako to netko drugi radi. Srela sam mnoge ljude koji su mi rekli da su im variva skuhana na moj način baš posebna i fina. Pa eto, ako ste u toj skupini koja još nije probala skuhati varivo na moj način, krajnje je vrijeme da to učinite

Potrebno:

• 1,5 par prosušenih kobasica (domaće ili kranjske)
• 1 kg krumpira
• 1 luk
• 3 mrkvice
• 1 korijen i lišće peršina
• vegeta, papar, sol
• 2 žličice mljevene crvene paprike

Priprema:

1. Na malo ulja popržiti nasjeckan luk i mrkvicu, dodati kobasice narezane na ploškice pa pržiti uz povremeno miješanje dok se malo ne skvrče i ne stisnu.
2. Tada dodati mljevenu crvenu papriku i zaliti vodom do vrha.
3. Dodati krumpir narezan na kockice i peršin, začiniti po ukusu vegetom, soli paprom. Odličan okus ovom paprikašu dat će jedna povrtna ili mesna kocka za juhu.
4. Kuhati na laganoj vatri tako dugo dok krumpir ne omekša (cca 35 min). Ako nije dovoljno gusto (obično se dovoljno zgusne od krumpira, no ima vrsta krumpira koje kuhanjem ostaju jako čvrste) dodati malo brašna ili gustina razmućenog sa malo vode i još kratko prokuhati.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Paprikaš s kobasicama appeared first on Reci Peci.

Ako ste imalo skloni tradicionalnoj domaćoj kuhinji, sigurno ste bar jednom u životu čuli za krpice sa zeljem. Zašto sa zeljem a ne sa kupusom? Pa vrlo vjerovatno zato što je to autohtono jelo zagrebačkog, zagorskog i međimurskog kraja u kojem ne živi kupus, nego zelje  U Zagrebačkoj županiji su se čak dosjetili i uvrstili ovo jelo u “8 jela Zagrebačke županije“, uz naravno neizostavne zapeče štruklece, sarmice, zagorske purice, kotlovine… i to je lijepo, i to je dobro, jer treba biti ponosan na svoje, na svoje porjeklo, na svoje korjene i na ono na čemu smo odrasli pa slijedom toga izvući iz naftalina dobre stare recepte po kojima su kuhale naše bake i zbog kojih mi danas i jesmo to što jesmo. Iako moje porjeklo nije zagrebačko, već dobrim dijelom međimursko, u našem su se domu prilično često našle krpice sa zeljem. I to ne bez razloga: jednostavno je da jednostavnije ne može biti, gotovo  stvarno brzo a ukusno i prilično zasitno. Kada bi se u krpice sa zeljem dodalo malo prženog špeka ili domaće pečene kobasice, bio bi to pravi gurmanski ručak. Nije ni danas puno drugačije. Sve što vam za krpice sa zeljem treba su: krpice, manja glavica zelja, luk i mast ili ulje. I to je to. A zašto su krpice ustvari krpice? Pa iz jednostavnog razloga što je to tjestenina u obliku malih krpi, pa mogu biti male krpice ili velike, mogu biti pravilnog kvadratnog oblika a mogu biti i valovite. Nije nebitna ni kvaliteta krpica, jer jelo je puno bolje i ukusnije ako tjestenina nije pretanka i ako se ne raspadne dok se kuha. Meni su odličan izbor u ovom slučaju Marodi velike krpice s jajima , jer me baš podsjećaju na domaće bakine: pomalo su nezgrapne i velike, ali baš takve je nekad radila moja baka doma.

Dakle, ako ste ljubitelj jela sa tjesteninom, ne čekajte dugo, skočite u dućan ili u vrt po kakvu glavicu zelja, jedan lukec i pripremite si ukusan obrok. Možete uz njega pripremiti običan pečeni špek, ili pržene kobasice a dobar izbor su i mesni uštipci ili kakvi faširanci. Domaća ukiseljena paprika savršeno će se uklopiti u ovaj fini starinski ručak. Evo recepta:

Potrebno:

• manja glavica zelja (kupusa)
• 2 mala luka
• ulje
• vegeta, sol, papar
• I još: krpice

Priprema:

1. Na ulju pržiti sitno sjeckan luk. Kada luk omekša dodati sitno rezano zelje (možete ga i naribati na ribež) pa uz miješanje pirjati dok povrće ne počne puštati vodu. Dodati tada začine, podliti sa malo vode pa poklopljeno pirjati dok zelje potpuno ne omekša.
2. U posebnoj posudi skuhati krpice al dente, ocijediti ih pa pomiješati sa pirjanim zeljem. Eventualno popraviti okus i poslužiti kao samostalno jelo ili kao prilog mesnom jelu.

Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Krpice sa zeljem appeared first on Reci Peci.

Nije prošlo mnogo od uskršnjeg blagovanja, a već nam je pred vratima pojavio drugi praznik za koji je tipična fina papica i dobra društvo. Naravno, govorim o 1. 5., prazniku rada za koji će mnogi, ukoliko vrijeme to dozvoli, pohrliti u prirodu i pripremiti kakav fini zalogaj s roštilja. No, ukoliko želite odskočiti od tog ustaljenog običaja i pripremiti za ručak jedno urnebesno fino i neobično jelo za koje vam ne treba roštilj, onda ste na pravom mjestu, jer dati ću vam izvrstan recept za mesnu roladu toliko finu da će vam se nakon nje sva druga jela činiti kao blijeda kopija nečega što bi trebao biti svečani blagdanski ručak Da da, punjena mesna rolada bila bi sasvim obična mesna štruca da se u nju nije ugurao mirisni i savršeno topivi kačkavalj (iako mislim da bi i sa nekom drugom vrstom fino topivog trapista bilo sasvim u redu) i da se oko nje nije omotala tanka panceta koja se pečenjem pretvorila u hrskavu ljepoticu savršenog okusa koja je apolutno upotpunila ovo jelo i dala mu baš jednu posebno finu notu. Pripremala sam nedavno jelo koje se zove Punjena vješalica. E pa ovo bi mogla biti inačica toga jela, ali u varijanti s mljevenim mesom. Iako će vam se na prvu ovo možda učiniti kao nešto komplicirano, doista to nije, a uz moju pomoć i opis korak po korak, vidjet ćete da je sasvim jednostavno i lako izvedivo. Evo kako:

Potrebno:

• 1 kg miješanog mljevenog mesa
• 3 deblje šnite kruha
• 1 luk
• 1 češanj češnjaka
• vegeta, sol, papar
• 3 žličice mljevene crvene paprike
• dobra šaka sitno kosanog peršinovog lišća
• manja šalica krušnih mrvica
• 1 jaje
• 30 dkg tanko rezane pancete
• 20 dkg sira trapista (kačkavalj, gouda…)
• 2 dl bijelog vina

Priprema:

1. Pomiješati u većoj posudi meso, jaje, luk koji ste prethodno isjeckali i ispržili na malo ulja, kruh razmočen u mlijeku i zgnječen rukama, mrvice, češnjak, peršin i začine. Sve dobro izmiješati i sjediniti. Od ove količine mesa dobit ćete dvije mesne štruce idealne debljine za pečenje.
2. Na pripremljenu alu foliju stavite polovicu mesne smjese te pritiskajući rukama oblikujte pravkoutnik debljine cca 1 cm. Preko cijele površine mesa naribajte polovicu sira, a potom uz pomoć folije polako savijajte meso u roladu. Kada ste oblikovali roladu, rubove ugurajte prstima prema unutra kako bi se rolada ‘zatvorila’ sa strane i kako sir ne bi pretjerano curio prilikom pečenja.
3. Pripremite i drugi komad alu folije pa preko njega poredajte pancetu tako da se šnite preklapaju kao crijep. Na pancetu položite mesnu roladu, pa opet uz pomoć folije obložite cijelu roladu pancetom.
4. U lim za pečenje ulijte malo ulja, dodajte vino, posolite te u sredinu stavite rolade. Pokrijte alu folijom (ili kakvim poklopcem) i pecite pokriveno u sredini pećnice na 200°C 30 minuta. Potom makite foliju pa nastavite peći do kraja još 35 minuta. Rolada je gotova kada dobije lijepu smećkastu boju i kada panceta postane hrskava.
5. Kratko prohladite, narežite na šnite i poslužite uz pire krumpir i povrće na lešo.
6. Naravno da je čaša dobrog vina obavezna! Dobar tek

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Punjena mesna rolada s pancetom appeared first on Reci Peci.

Pileći burgeri dogodili su nam se jedne subote sasvim slučajno za ručak i to nakon neuspjelog pokušaja izrade ćevapa od pilećeg mesa. Naime, smjesa za ćevape mi je ispala toliko mekana da nije bilo šanse da oblikujem ikakve valjčiće, a kamoli da ih uvijam oko štapića kako sam to prvotno zamislila. Da li je tome kumovalo to što u smjesu nisam stavila jaje koje bi sve skupa držalo na okupu pa možda i ‘stegnulo’, ne znam, no jaje nikako nisam htjela jer ga ne stavljam niti u smjesu za klasične ćevape od miješanog mesa. Uglavnom, napravljena smjesa od mljevenog pilećeg mesa je već bila napravljena i tako su nastali ovi urnebesno fini pileći burgeri koji sasvim sigurno mogu parirati (a rekla bih i nadmašiti ih) bilo kojem fast food hamburgeru, a moram li uopće reći koliko su ovakvi pileći burgeri spremljeni od provjerenog laganog pilećeg mesa zdraviji?! Kuhati baš volim i naravno da sam uvijek sretna kad mi to što kuham uspije i kada bude fino, ali kada uspijem oduševiti svoje klince nečim ovakvim kao što su ih oduševili ovi pileći burgeri, najsretnija sam biće na planeti i ne treba mi niti red bull da mi da krila Dakle, pileći burgeri tražit će od vas da nabavite jedna pileća prsa i nekoliko zabataka (za pljeskavice), morat ćete nabaviti i kakva fina peciva (ili ih ispeći sami ) te ćete si morati (i moći) dati oduška sa povrćem kakvo god vam padne na pamet. Malo umaka od jogurta sa vlascem umjesto majoneze, koji listić zelene salata ili radiča, možda koja kriškica luka i rotkvice i vrhunska fast food gozba može početi

Pileći burgeri

POTREBNO:

• 200 g filea pilećih prsa
• 500 g filea pilećeg zabatka
• 1/2 dl suncokretovog ulja
• žličica češnjaka u prahu
• 2 žličice soli, prstohvat papra i mljevne crvene paprike
• 8 kajzerica (ili bilo kojeg okruglog peciva)
• glavica zelene salate, rotkvica, mladi luk
• 180 g čvrstog jogurta
• žlica sjeckanog vlasca

PRIPREMA:

1. Pileće meso samljeti (mašina sa meso ili multipraktik), pa u posudi pomiješati sa začinima i uljem. Dobro sve sjediniti, raditi male pljeskavice veličine dlana pa ih pržiti na tavi (ili na grilu) na malo ulja prvo sa jedne, a potom i sa druge strane dok ne postanu zlatno smećkaste boje.
2. Jogurt pomiješajte sa vlascem, slobodno dodajte malo soli ili češnjaka ako vam tako više paše. Salatu narežite na rezance, a rotkvicu na male ploškice, luk na kolutiće.
3. Peciva prerežite po sredini pa svaku polovicu prvo premažite sa malo nadjeva od jogurta, potom stavite pečenu pljeskavicu, rasporedite povrće i ako baš želite dodajte ketchup ili kakav umak od rajčice. Poklopite drugim dijelom peciva i to je to! Vaš pileći burger je spreman za uživanje Dobar tek!

Recept u slikama: 

(Fotografije posluženog jela na pladnjevima  Beehive !)

The post Pileći burgeri na ReciPeci način appeared first on Reci Peci.

Nevjerovatno ali istinito – konačno i kod mene na blogu nešto a da nije meso! I to ni manje ni više nego lignja. I to ona iz zamrzivača, panirana i spremna za uporabu u roku odmah bez ikakve pripreme. Imala sam do sada nekoliko pokušaja paniranja i pohanja lignji i svaki bi mi pokušaj propao iz nekog razloga: ili bi lignje unutar pohunga ostale žilave i gumaste, ili bi mi taj pohung otpao prilikom pečenja ili bi one toliko prskale i pucale prilikom pečenja što mi je svaki put ostavilo mrlje na majicama i opekotine na rukama te stan prepun smrada od prženja. Uglavnom, zamrzih lignje iz tih razloga i to jako. I vjerovatno bi ta antipatija trajala i danas da nisam dobila Tefal Actifry fritezu  uz pomoć koje smo se ja i lignje opet počele simpatizirati Nema prskanja, nema smrada a budući da je za ovakvo prženje potrebno doslovce 1,5 žlica ulja, lignje ne plivaju u ulju nego su fine mekane i baš onakvog okusa kakvog trebaju biti. Doduše, još uvijek sam oprezna i radije kupujem zamrznute već panirane komadiće sa kojima onda nemam apsolutno nikakvog posla a lignje su baš fine i mekane kada se ispeku. Da, znam da bi fine friške lignjice koje su do prije pola sata krstarile morem bile ukusnije od ovakvog poluinstant proizvoda, ali mene kao istinskog kontinentalca nesklonog morskim plodovima ovakav okus mora potpuno zadovoljava. I što je najbolje od svega, ručak je gotov doslovce za pola sata!

Uz pržene panirane lignje (naziv ‘Lignje na pariški’ ćete najčešće naći u restoranima za ovakve lignje) najčešće se poslužuje pommes frittes i tartar umak no vjerujem da bi se fina blitva s krumpirom s daškom češnjaka i maslinovog ulja savršeno uklopila u ovaj ručak. Tartar umak je nešto što također možete pronaći kao gotov proizvod na policama naših dućana, no cijena mu je sve samo ne povoljna a uz samo malo truda i malo sastojaka možete kod kuće napraviti svoj domaći tartar umak. A ako uz sve to što vam treba za dobar tartar posjedujete u svojoj kuhinjskoj kolekciji i Tupperware Turbo chef, sa pripremom umaka ste gotovi doslovce u tren oka. Evo recepata…

Potrebno:

• 80 dag zamrznutih paniranih liganja
• pommesfrittes
• Za tartar umak: 1 kiselo vrhnje, 2-3 žlice majoneze, češanj češnjaka, 1 kiseli krastavac, prstohvat sjeckanog peršina, sol

Priprema:

1. Lignje položiti u Actifry fritezu, zaliti ih sa 1,5 žlicom ulja, poklopiti fritezu, timer namjestiti na 25 min i uključiti. Nakon 25 minuta fini topli a sasvim nemasni obrok je gotov!
2. Dok se lignjice prže imate sasvim dovoljno vremena za pripremu tartar umaka i prženje krumipirća ili nekog drugog priloga.
3. Za tartar umak sve sastojke staviti u Tupperware Turbo chef, poklopiti, povući ručicu 3-4 puta i umak je gtov!

Poslužiti toplo i uživati u svakom zalogaju i ostatku slobodnog popodneva

Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Lignje na pariški appeared first on Reci Peci.

Moram priznati da duži naziv nekog jela dugo nisam imala, no kako drugačije objasniti na prvu o čemu se radi kada se kaže ‘fincan burek’ kada ni meni samoj iz naziva nije bilo jasno što bi to trebalo biti?! A do naziva i jela samog došla sam neki dan dok sam proučavala tursku kuhinju ponukana željom da mojim gorljivim ljubiteljicama turskih sapunica svih mogućih slijedova (Lišća koje pada, Šeherezade, Ezela, Asi, Sile i Sulejmana…jesam li nešto zaboravila hmmm? ;), dakle svojoj majci i baki pripremim nešto s daškom Turske na tanjuru za ručak i na taj način im se odužim za svoju indifirentnost prema gore nabrojanim TV uradcima. Da, priznajem, kriva sam – ne gledam turske sapunice…niti bilo kakve druge serije, jednostavno nemam vremena za to u ovoj fazi života ali me uvijek iznova razveseli prepričavanje moje bake o tome što je tko kome napravio, tko je koga ogovarao, tko je koga ubio, prevario jer ona to priča sa takvim žarom kao da su to doista likovi koji postoje u stvarnom životu i čijih je života eto i ona sudionik.

Dakle, ne oduševljava me niti ovih dana popularni Sulejman, ni sva sila onih njegovih žena obučenih u krasne oprave sa skupocjenim nakitom ali me zato oduševljava turska kuhinja. Ljudi moji, to je nešto predivno – savršen splet tradicije, jednostavnih namirnica, začina, pripreme hrane i načina uživanja u hrani. Ne čudi to nimalo, jer turska je kuhinja jedna od najstarijih i najpoznatijih svjetskih kuhinja i na neki je način spona dalekog istoka i mediterana. Ono što je čini posebnom  je činjenica da se u turskoj kuhinji glavnoj namirnici ne dodaje previše začina nego se iz nje trudi izvući ono najbolje, naravno uz podršku puno kvalitetnih priloga na bazi povrća. Turci su možda do savršenstva doveli uživanje u hrani, i kod njih dobar ručak započinje dobrom obilnom mezom, nastavlja se u nekoliko slijedova mesnih specijalteta uz povrće na milijun načina, a završava predivnim slasticama. A bez dobrog društva jednostavno ne ide, pa je tako turska tradicija zajedničko blagovanje za obilnom trpezom u obiteljskom ili pak prijateljskom krugu. Uhh, toliko sam ovih dana u toj kuhinji da bih vam sad mogla ispisati stranice i stranice teksta, no evo, ovdje stajem. Od svih tih divnih stvari koje sam pronašla, odlučila sam se za jedan sasvim jednostavan recept koji mi se učinio zanimljiv pa vam ga u cijelosti donosim – mali burekići koji se pripremaju na neobičan način: u maloj šalici za kavu (tur. fincan = šalica) s finim punjenjem od mesa i krumpira, sve skupa fino zapečeno, sočno iznutra, hrskavo izvana…mmmm, ma predivno nešto!

Potrebno:

• pakiranje gotovih tankih kora za savijače (8 kom bit će dovoljno)
• 20-30 dag mljevenog mesa
• 3-4 krumpira
• 2 luka
• sol, papar, vegeta
• Za premaz: 1 jaje, par žlica ulja, par žlica mlijeka
• Za preljev: 2 dl vode, žlica vegete ili pola kocke za juhu

Priprema:

1. Na malo ulja popržiti sitno sjeckani luk, dodati meso pa uz miješanje pržiti dok ne promijeni boju. Dodati sol, papar i vegetu. Pržiti još nekoliko minuta.
2. Krumpir skuhati i propasirati pa pomiješati sa pirjanim mesom. Po potrebi popraviti okus.
3. Svaku koru prerezati na 6 dijelova (kocki), uzimati po dvije kocke jednu preko druge i nagurati je preko male šalice za kavu tako da rubovi vise sa strane, napraviti udubinu prstima. Puniti šalice mesnom smjesom pa rubovima zatvoriti šalicu uz premazivanje smjesom od jaja, ulja i mlijeka.
4. Na lim prekriven papirom za pečenje istresi sadržaj iz šalice kako bi ostao formirani mali burek.
5. Tako pripremljene bureke premazati ostatkom smjese od jaja, po želji posipati sezamom ili kimom  pa peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 180ºC 25 min. Nakon toga izvaditi lim pa žlicom preliti preko svakog bureka malo preljeva (voda + kocka za juhu) koji ste prethodno zakuhali. Vratiti lim u pećnicu i peći do kraja (10-15 min) dok burek ne postane zlatno žut a korica hrskava.

Poslužiti vruće.

Dobar tek

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Fincan burek (Fincan Böreği) – Burek iz šalice appeared first on Reci Peci.

Kako sam i obećala u prethodnom postu, danas vam donosim još jedan predivan novi recept – piletina na toskanski ili piletina Toscana.  Jeste li primjetili možda kako su fotografije živopisnih boja i kako sve pršti od kolorita? Pa to vam je zato što je kompletna talijanska kuhinja, toskanska pogotovo, upravo takva – šarena, razigrana, puna raznobojnog povrća koje jelima daje ne samo privlačan izgled nego i predivan pun okus. Za kuhinju te čarobne talijanske regije, koju se s pravom naziva najljepšim dijelom Italije i kolijevkom talijanske renesanse kao i njezine kompletne umjetničke baštine, tipično je nekoliko stvari: maslinovo ulje, puno povrća (najčešće paprika, grah, rajčica…), puno tipičnih začina (origano, kadulja, bosiljak) i vino. A ono po čemu je specifična je upravo ta jednostavnost u pripremi koja jelima daje onaj pomalo seljački robusni štih koji nas podsjeća na činjenicu da su jednostavni i prirodni sastojci koji su nam svima dostupni  ponekad doista jedino što nam treba da bi zadovoljili svoju hedonističku potrebu za ukusnim zalogajem. Naravno, ako se pripreme na pravi način Evo jednog izvrsnog načina za pripremu piletine na toskanski u umaku sa puno povrća kojoj završni štih i ‘ono nešto’ na kraju daje tanki sloj zapečenih krušnih mrvica. Prilog uz ovo jelo vam i treba i ne treba, ovisi kakve su vam potrebe. Ja sam za svaki slučaj uz piletinu skuhala malo tvrđe tjestenine (špecli) koja se savršeno uklopila u ovu toskansku priču. Evo kako…

Piletina na toskanski

Potrebno: (za 6 osoba)

• 3-4 pileća batka
• 3-4 pileća nadbatka
• 1 file pilećih prsa
• 3 paprike (zelena, žuta, crvena)
• 3 dl tekućeg paradajza (mogu to biti i pelati)
• 2 veće glavice luka
• 2 češnja češnjaka
• 2 manje konzerve graha
• 1,5 dl bijelog vina
• 2 žlice sušenog origana
• vegeta ili sol,papar
• 2 dl krušnih mrvica

Priprema:

1. Papriku i luk izrezati na manje režnjeve. Pelate ukoliko ih koristite umjesto tekućeg paradajza izrezati.
2. Na malo maslinovog ulja pržiti piletinu u većoj i dubljoj tavi sa svih strana dok blago ne porumeni. Izvaditi piletinu pa na istom ulju pržiti luk i papriku sve dok paprika ne omekša. Tada dodati vino, kratko prokuhati. Dodati i pelate, origano te začiniti dodatno solju i paprom po ukusu. Vratiti piletinu u tavu, poklopiti pa krčkati na laganoj vatri 30 minuta. Po potrebi doliti još 2 dl vode kako bi sva piletina bila uronjena u umak jer će tako biti puno mekša i ukusnija nakon pirjanja.
3. Nakon 30 minuta piletinu opet maknuti u stranu (ovo možda i ne morate, no tako je puno lakše promiješati grah koji se dodaje u ovom koraku), dodati ocijeđeni grah, promiješati.
4. Prebaciti sve povrće u lim za pečenje, složiti po svemu piletinu, posipati preko svega krušne mrvice pa kratko zapeći u pećnici prethodno zagrijanoj na 200°C. Piletina je gotova nakon 10-tak minuta nakon što mrvice dobiju lijepu smećkastu boju.
5. Poslužiti u posudi u kojoj se peklo za prilogom od tjestenine, ili bez njega.

Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Piletina na toskanski appeared first on Reci Peci.

Piletina tikka masala doista je jelo koje ne samo da zvuči egzotično, nego je i predivnog, za nas Europljane, pomalo egzotičnog okusa. Onako na prvu, svaki će laik pomisliti kako nešto tako neobičnog imena, mora da je komplicirano za napraviti, no u stvarnosti to doista nije tako. Pa ako ste imalo skloni eksperimentiranju sa začinima (koji su za ovo jelo baš specifični) onda ste na pravom mjestu jer ću vas upravo sada uvjeriti kako pripremiti tradicionalno indijsko jelo, koje je u biti najobičniji curry nije nimalo teško, i zapravo je jako jednostavno. No prije svega, možda bi bilo dobro da znate što to uopće jeste. Iako se Curry (čita se kao kari) nekako najviše smatra indijskim jelom, curry je u biti naziv za cijeli niz različitih jela, koja se pripremaju u umaku specifičnog aromatičnog okusa (često vrlo ljutog), a tipična su ne samo za Indiju nego i za Pakistan, Bangladeš, Šrilanku, Tajland…jer curry u prijevodu značu ‘umak’. Nadalje, ovo se jelo zove piletina tikka masala zato što mu samo ime u prijevodu znači tikka = ‘piletina u dijelovima’ + masala = ‘indijska mješavina začina’. E sad, budući smo prevazišli sve ove jezične barijere, vrijeme je da vam kažem nešto o jelu samom: da bi piletina tikka masala bila to što treba biti, potrebno je da se meso marinira u finom umaku od jogurta i čilija, da se zatim prepeče naglo na grilu, a potom pirja u masala umaku. U Indiji se za prženje piletine često koriste karakterističnim pećima koje se zovu tandori u kojima se zbog specifičnog oblika razvija vrlo visoka temperatura, pa se piletina uronjena u vruće ulje unutar tandori peći ispeče vrlo brzo, izvana bude savršeno krckava, a iznutra savršeno mekana. No, tikka masala se također može napraviti i bez svega toga, samo se treba malo poigrati i improvizirati Dakle, tandori će uspješno zamijeniti gril tava, autentični masala začin sasvim će uspješno odglumiti mješavila curry začina iz lokalnog dućana, do kurkume i svježeg đumbira također nije problem doći, pa stoga nema razloga da ne pokušate napraviti svoju prvu chicken tikka masala  P.S. u doživljaju svega ovoga što sam napisala definitivno će vam pomoći gledanje filma ‘The Hundered-Foot Journey‘ koji me je i samu nagnao u potragu za kurkumom, đumbirom i korijandarom –  predivna, topla priča koja baš jako miriše i uz koju se ne možete prestati smješkati i oblizivati

Piletina Tikka Masala

POTREBNO:

• 2 filea pilećih prsa
• 2-3 pileća batka (a može i bez njih ako volite samo bijelo meso)

Za marinadu:

• 1 čaša jogurta
• 1 žličica čilija
• po 1/2 žličice kurkume i korijandara (ili 1 žličica curry mješavine začina)
• 1 žličica svježe ribanog đumbira
• 2 češnja češnjaka (protisnuti)

Za umak:

• 1 luk
• 1 konzerva pelata
• 1 češanj češnjaka
• sol, papar, čili
• 2 žličice kurkume
• 1/2 žličice đumbira

PRIPREMA:

1. Piletinu isjeći na kockice pa uroniti u marinadu koju napravite tako da pomiješate sve sastojke. Neka odstoji tako najmanje 1 sat, po mogućnosti i duže.
2. Nakon toga, piletinu izvaditi izmarinade, pa na malo ulja pržiti naglo sa svih strana. Izvaditi na stranu.
3. Na istom ulju (ako nije jako izgorilo, ako jeste, uzmite čistu tavicu sa novim uljem) pržiti sitno sjeckan luk dok ne postane gotovo smeđe boje. Tada dodati češnjak i pelate, promiješati, pelate raskašati kuhačom, pa kuhati nekoliko minuta. Tada dodati začine, vratiti piletinu u umak i pirjati još 3 min. Pred kraj pirjanja dodati u umak marinadu u kojoj se mariniralo meso, kratko prokuhati.
4. Poslužiti uz jednostavnu kuhanu rižu.
5. Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Piletina Tikka Masala – Tikka masala curry appeared first on Reci Peci.

Pohani odresci sa sjemenkama bili bi jedni sasvim obični pohani odresci koji se u našoj kuhinji nađu prilično često na jelovniku da se u cijelu priču nije umiješala jedna vrećica miješanih sjemenki sezama, lana i suncokreta. Sjemenke svih mogućih vrsta često koristim u prehrani i to najčešće prilikom pripreme peciva i kruha, bilo da ih ubacim u smjesu za kruh ili kao posip klipićima i kiflicama, i u svakom slučaju daju pecivima baš jednu posebnu notu. No ako sjemenke ubacite u smjesu za paniranje mesa, dobit ćete fantastično hrskavu koricu prefinog orašastog okusa, a uz to ćete na zgodan i jednostavan način iskoristi sve blagodati koje se kriju u tim sitnim zlaćano-smeđim zrncima, a one su doista obilne. U lanenim se sjemenkama krije obilje korisnih esencijalnih masnih kiselina i odlične su za probavu te izvrstan antioksidans pa će vas mnogi nutricionisti uputiti upravo na lanene sjemenke kao nužne za uvođenje reda u zdravu prehranu. Sjemenke sezama su tu da nadoknade gubitak vitamina i minerala, a izvanrednog su okusa upravo ako se lagano prepeku, dok su sjemenke suncokreta male riznice vitamina E koji u mnogome može pomoći našem organizmu. Iako će se mnogi složiti kako se svi bitni sastojci i nutrijenti iz sjemenki najbolje mogu iskoristiti prešanjem istih i korištenjem ulja navedenih sjemenki, i uporaba na ovaj način dobar je početak sa uvođenje sjemenki u prehranu koje se u ljudskoj prehrani koriste već više od 5.000 godina! I kako onda ne iskoristiti sve to u jednom sasvim običnom i jednostavnom ručku kao što su pohani odresci sa sjemenkama?! Recept je sasvim jednostavan – ubacite šaku sjemenki u tanjur sa krušnim mrvicama i u završnom koraku paniranja, uvaljajte odreske u mrvice sa sjemenkama. I to je to. U tren oka vaši pohani odresci sa sjemenkama postaju kraljevski obrok koji će se savršeno uklopiti sa jednim sočnim rizi-bizijem i puuuno sezonske miješane salate.

Pohani odresci sa sjemenkama

POTREBNO:

• 1 file pilećih prsa
• 2 jaja
• 5 žlica oštrog brašna
• 150 g krušnih mrvica
• veća šalica miješanih sjemenki

PRIPREMA:

1. Od filea napraviti odreske, posoliti ih i popapriti. Odrecsi će biti posebno sočni ako ih par sati prije namočite u mlijeko!
2. Panirati odreske: uvaljati prvo u brašno, potom u razmućena jaja koja valja posoliti, a potom u smjesu od krušnih mrvica i sjemenki.
3. Pržiti odreske u vrućem ulju sa obje strane dok ne dobiju lijepu zlaćanu boju i hrskavu koricu. Ocijediti odreske od suvišne masnoće na papirnom ubrusu.
4. Poslužiti uz prilog po želji.
5. Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Pohani odresci sa sjemenkama appeared first on Reci Peci.

Tjestenina s gljivama, i to bukovačama uvijek mi je nekako asocijacija na jesen. Iako se gljive bukovače iz umjetnog izoliranog uzgoja danas mogu naći u gotovo svako godišnje doba u trgovinama, one prave šumske rastu baš u ovo vlažno jesensko doba godine i to na stablima ili trulim panjevima. Bukovače su specifične po tome što imaju veliki debeli klobuk koji se u kulinarstvu najčešće priprema kao pohana šnicla, a s obzirom da je pomalo deblje strukture okusom pomalo podsjeća na deblji pureći odrezak. Bukovače, kao ni ostale gljive uglavnom doista ne pripremam često jer ih moja djeca jednostavno ne vole (ma što da kažem, čak ih i sa pizze sklanjaju), no povremeno im probam, najčešće kao sastavni dio ručka, podvaliti i ovu zdravu namirnicu koja je inače bogata vitaminima skupine B te krcata antioksidansima. Tjestenina s gljivama i pancetom koja je tu s efektom kamuflaže, bila nam je doista fini i lagani jesenski ručak, koji će se sigurna sam svidjeti i vama, jer se brzo priprema i doista je ukusno. Tjestenina s gljivama također može biti i prilog nekom mesnom jelu, kao što su npr. kakvi odresci u umaku, ali to je već malo konkretniji ručak i tada pričamo o odrescima na lovački

Tjestenina s gljivama

POTREBNO:

• 400 g gljiva bukovača
• 1 luk
• 100 g pancete
• 150 ml vrhnja za kuhanje
• 50 ml bijelog vina
• stručak lišća peršina
• vegeta, sol, papar
• 400 g širokih rezanaca

PRIPREMA:

1. Gljive obrisati papirnim ubrusom (jer ove iz dućana doista nisu skoro uopće zmazane, a gljive u pravilu ne bi trebalo prati vodom!) pa ih narezati na trakice (i klobuke i stapkice).
2. Na malo ulja pržiti sitno sjeckan luk i pancetu, dodati gljive, promiješati, lagano posoliti i pirjati 5-6 minuta dok gljive ne puste tekućinu. Tada doliti vino i pirjati dok sva tekućina potpuno ne ispari. Dodati nakon toga oko 2 dl vode, začiniti po ukusu (nemojte pretjerati sa soljenjem jer je panceta slana sama po sebi), i pirjati  još 15 minuta.
3. Pred kraj dodati vrhnje za kuhanje i sjeckano peršinovo lišće.
4. Kuhanu tjesteninu preliti umakom i poslužiti.

Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Tjestenina s gljivama i pancetom appeared first on Reci Peci.

Sekelji gulaš ili Székely gulyás pitanje je sad…a pitanja ustvari i nema jer razlika je jedino u pisanju riječi, jer Sekelji gulaš je tradicionalno mađarsko jelo koje je nekoć davno osmislio mađarski novinar i pisac Székely József. Iako u izvorni Szekely gulaš trebaju ići tri različite vrste mesa (govedina, ovčetina i svinjetina), danas nekako prevladava Sekelji gulaš sa svinjetinom, i moram priznati da nikad nisam probali drugačiji. Ali evo, obećajem sebi da ću za idućeg posjeta Budimpešti koju obožavam svakako svratiti na pravi mađarski Szekely pa ću vam moći napraviti digresiju ovog posta. A dok se to ne dogodi, moram vam reći da je ovo jedno zaista fino, izdašno i pravo zimsko jelo koje krijepi dušu i tijelo. Naravno, pod uvjetom da volite kiseli kupus. Jer Sekelji gulaš je varivo koje se radi od rezanog kiselog kupusa i kockica svinjetine, i odlična je protuteža sarmi ukoliko ste se već malo zasitili sarme, a budući da mu je glavni prilog pire krumpir (kao što je slučaj i kod sarme) mogli bismo reći da su sarma i sekelji prilično slična jela…a opet tako drugačija. Da bi sekelji gulaš bio fini, mora se kuhati najmanje 1,5 sat na laganoj vatrici, mora biti fine guste strukture koja će se postići upravo tim laganim ukuhavanjem, i baš mora biti lijepo začinjen (sol, dosta papra, crvena paprika, lovor, vlasac) jer ako je Sekelji onako, ja bih to rekla mlitavog okusa, ručak vas baš i neće oduševiti i u njemu će prevladati kiselost iz kupusa i krajnji rezultat vas sigurno neće oduševiti. Dakle, nema ovdje puno sastojaka i neke egzotike i postupak pripreme ovog jela je sasvim jednostavan, ali se ipak morate držati neki osnovnih pravila No, dosta priče, idemo kuhati Szekely gulaš

Sekelji gulaš – Székely gulyás

POTREBNO:

• 500 g narezanog kiselog kupusa
• 600 g svinjskog buta
• 100 g domaće sušene slanine (ili pancete)
• 2 glavice luka
• 1 češanj češnjaka
• 5 žličice mljevene crvene paprike
• 2 sušena lovorova lista
• 3 žlice oštrog brašna
• 2 žlice kiselog vrhnja
• sol, papar, vlasac

PRIPREMA:

1. Pržiti sitno sjeckan luk i pancetu na malo ulja cca 2-3 minute. Dodati meso isječeno na kockice, promiješati i popržiti ga sa svih strana, dodati tada brašno i crvenu papriku, dobro promiješati, zaliti sa toliko vode da se meso prekrije. Začiniti solju i paprom, pa uz povremeno dolijevanje pirjati meso 20-30 minuta.
2. Tada dodati kiseli kupus koji prethodno valja svakako dobro oprati u barem jednoj vodi kako ne bi bio prekiseo, dobro promiješati, dodati lovorov list, papar pa doliti toliko vode da prekrije kupus. Poklopiti i kuhati na laganoj vatri uz povremeno dolijevanje vode još 1 sat. Svakako je bitno da ne dolijete odmah pun lonac vode, nego da se gulaš ustvari polagano pirja u malo tekućine.
3. Pred sam kraj kuhanja, doliti još malo vode i razmutiti u gulašu kiselo vrhnje. Kratko prokuhati, dodati sjeckani vlasac i poslužiti uz kuhani pire krumpir.
4. Dobar tek!

Recept u slikama:

The post Sekelji gulaš – Székely gulyás appeared first on Reci Peci.

Imajući na umu pisanje ovog recepta, malo sam zastala jer nisam bila sigurna kako ga nazvati: grah za zeljem ili grah sa kiselim kupusom. U mojem je načinu govora kupus uvijek bio kupus, jer dolazim iz štokavskog govornog područja, no dolaskom u Međimurje naučila sam mnoge stvari, upoznala neke međimurske običaje, naučila kuhati međimurska jela a budući da je ovo jelo specifično za ovo kajkavsko podneblje neka bude grah sa zeljem! Ustvari, većina Međimuraca i Podravaca će u svom dijalektu reći da je to ‘grah s zeljom’ Kako god bilo, uz kuhani suhi buncek ili suha svinjska rebrica ovo je prefino zimsko jelo koje zimi baš rado jedemo svi. Idealno je to kombinacija koja krijepi organizam jer grah mu daje zasitnost a kiseli kupus prijeko potrebnu energiju i vitamine koji su nam svima u ovom zimskom periodu godine i više nego potrebni. A najbolje od svega je to što se  kod pripreme ovog jela obično može skuhati veća količina pa je tako osiguran ručak i za drugi dan jer ovo jelo podgrijavanjem postaje još bolje i ukusnije, slično kao sarma. A napraviti ga doista nije nikakva mudrost i prilično je jednostavno. Evo kako:

Potrebno:

• 50 dag graha
• 50 dag kiselog kupusa
• 1 luk, 2 žličice mljevene crvene paprike, 3 žlice brašna, ulje, cca.3 dl vode (za zapršku)
• vegeta, sol,papar, lovorov list

Prilog: suho meso, suhi buncek ili suha rebrica

Priprema:

1. Ako je grah stari (suhi) onda ga je potrebno namočiti dan prije pa ga sutradan skuhati. Ako je grah mladi onda se kuha puno kraće i nema potrebe namakati ga, nego ga samo skuhati u slanoj vodi dok zrna ne postanu mekana. Također se ovo jelo može napraviti i sa grahom iz konzerve, i tada je postupak maximalno skraćen jer takav grah nije potrebno kuhati.
2. U drugoj posudi posebno kuhati kiseli kupus oko 30-40 min. Ako je kupus jako kisel (probajte ga prije) potrebno ga je prije kuhanja isprati u malo vode.
3. Ocijediti grah i dodati ga kupusu.
4. Na ulju pržiti nasjeckan luk, dodati crvenu mljevenu papriku i brašno, promiješati pa postepeno dolijevati vodu. Miješati pjenjačom dok se zaprška ne počne zgušnjavati.
5. Uliti zapršku u grah s kupusom, začiniti po želji vegetom, soli i paprom, dodati lovorov list pa sve skupa prokuhati još 15 min.

Poslužiti uz narezani kuhani buncek. Po želji, možete komadić suhe kožice ili bunceka staviti kuhati k grahu kako bi grah bio aromatičniji.

Dobar tek!

The post Grah sa zeljem appeared first on Reci Peci.

I tako, dan po dan, prođoše i blagdani i ono vrijeme kada se svi pomalo hedonistički odnosimo prema iću, piću i sebi samima, što blagdanima nekako i priliči. Koliko je to ispravno ili ne, tema je za neku drugu raspravu, no nakon svih tih finih, pretežito tradicionalnih delicija kojima smo se častili, dođe vrijeme kada čovjek poželi pojesti nešto drugačije – jednostavno i po okusu i po načinu pripreme. Ideju za ovaj ručak dobila sam surfajući netom u potrazi za nečim jednostavnim, recept sam naravno prilagodila sebi pa ga nakon kušanja mirne duše mogu preporučiti i vama jer doista je i jednostavno i fino – glavno jelo i prilog u jednomu i sve bitne sastavnice jednog ručka kakav ja volim u jednoj posudi: meso, povrće i umak i to sve fino zapečeno. Dakle, pravi jedan 3 u 1 ručak Evo ideje i recepta:

Potrebno:

• 40 dag mljevenog mesa (miješano ili svinjetina ili bilo koje drugo koje vam paše)
• 1 luk
• 1 dl bijelog vina
• 1 pakiranje (40 dag) zamrznutog povrća (krumpir i mrkva), a može i svježe
• 5 dag maslaca
• 2-3 žlice brašna
• 4 dl mlijeka
• 3 žlice kiselog vrhnja
• vegeta, sol, papar, malo muškatnog oraščića (a može i bez njega)
• 10 dag sira trapista i po želji prstohvat peršinovog lišća

Priprema:

1. Na malo ulja pržiti nasjeckan luk, dodati meso i pržiti uz miješanje dok ne promijeni boju (dok ne potamni). Dodati tada vino, posoliti i popapriti pa pržiti dok vino ne ispari.
2. Zamrznuto povrće skuhati u malo slane vode (a možete i na pari ako imate tu mogućnost).
3. Za bechamel umak otopiti maslac, dodati brašno, promiješati pa uz miješanje pjenjačom dolijevati mlijeko. Začiniti muškatnim oraščićem, dodati vegetu, sol i papar pa kad se umak počne zgušnjavati dodati kiselo vrhnje. Promiješati. Ako procijenite da vam je bechamel pregust, ulijte malo vode od kuhanja povrća ili mlijeka.
4. U namašćenu vatrostalnu posudu složiti skuhano povrće koje ste prethodno promiješali sa mesom, pa sve skupa preliti bechamelom i posipati naribanim sirom.
5. Peći u zagrijanoj pećnici na 200ºC oko 25 min dok složenac ne dobije lijepu zlaćanu koricu.

Poslužiti uz salatu po želji. Dobar tek!

[box type=”info”] PREPORUKA!!!

Ovaj složenac je jako fini, no kada se izvadi na tanjur ne izgleda baš prekrasno i sve se onako, pomalo ‘rasipa’. Stoga bi ovo jelo bilo idealno pripremiti u malim keramičkim posudicama za lazanje. Dakle, svakome njegova porcija direktno iz pećnice! Mi ćemo tako definitivno slijedeći put (još samo da nabavimo male keramičke posudice )[/box]

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Kremasti složenac 3 u 1 appeared first on Reci Peci.

Da je vojskovođa i velikaš barun Trenk bio velik i odvažan čovjek, definitivno je neprikosnoveno i o tome je povijest ispisala mnoge retke. Ako povijest kaže da su on i njegovi panduri zaslužni za to da je kravata potekla od nas Hrvata jer su oni bili prvi koji su nosili crvenu maramu zavezanu na čudan način oko vrata a nakon njih i svi ostali hrvatski vojnici u to doba i od tuda ustvari naziv ‘kravata’ = ‘croata’, onda je to valjda tako. Ako povijest kaže da je on čovjek koji je utemeljio limenu glazbu jer su njegovi panduri u boj išli sa glazbenom pratnjom a nakon čega je vojna glazba uvedena u sve europske vojske, onda je to također tako. I to su činjenice! A ja bih rekla da je također činjenica da jedan tako veliki čovjek zaslužuje barem jedno savim posebno jelo, onako, jako i konkretno, ukusno do bola tako da se svako osjetilo prilikom kušanja razbudi. Zašto se ovaj odrezak punjen kulenom i kuhanim jajima, pirjan u ukusnom umaku od gljiva zove baš po barunu Trenku, doista ne znam. Neki kažu da mu je baš takav odrezak dala spravljati njegova ‘tajna’ ljubavnica carica Marija Terezija i da ga ja obožavao jednako jako koliko je obožavao nju, no to ćemo teško provjeriti jelte U svakom slučaju, odrezak “Barun Trenk” specijalitet je mnogih restorana požeškoga kraja, jer baš u tom kraju naš je barun Trenk volio obitavati, cijelom jednom selu dao je ime Trenkovo, a iako je po rođenju bio Talijan, po krvi Nijemac a po državljanstvu Austrijanac, za sebe je govorio da je Slavonac .Dakle, ako vas put nanese u ove slavonske krajeve, svakako svratite do Trenkova vidjeti barunov dvorac, skočite i do Kutjeva u poznati Kutjevački podrum u kojem i danas stoji čudotvorni kameni stol udubljen sa jedne strane od žestine navodnih tajnih ljubavnika, pokraj zida na kojem je urezano 70 ‘recki’ za 70 ljubavnih okršaja jer u tom su podrumu jedne davne godine barun Trenk i Marija Terezija proveli sedam ludih, pijanih i raskalašenih dana. Priča se također da su Trenk i Marija zajedno imali užasno jaku energiju te da tko god stavi dlanove na taj kameni stol i poželi ostvarenje ljubavne želje, da će mu se ista i ostvariti I naravno, nemojte zaboraviti na kraju priče pojesti jedan sočni odrezak baruna Trenka za koji vam danas donosim recept…

Potrebno:

• 10 odrezaka svinjskog karea
• 3 kuhana jaja
• 10 kriški kulena
• sirni namaz
• 50 dkg šampinjona
• 1 luk
• 200 ml vrhnja za kuhanje
• 1 dl bijelog vina
• 2 dl vode
• 3 žličice gustina
• vegeta, sol, papar

Priprema:

1. Odreske tanko istući, posoliti i premazati sirnim namazom. Staviti na jedan dio odreska krišku kulena, preko kulena tanko odrezan komad kuhanog jajeta pa ponovo kulen, preklopiti odrezak, sa dvije strane zakačiti čačkalicama.
2. Na malo ulja pržiti odreske s obje strane dok ne porumene. Izvaditi ih na stranu pa na istom ulju pržiti sitno sjeckan luk, dodati sitno kosane šampinjone pa pirjati dok ne ispari sva tekućina. Začiniti po ukusu, dodati vino i vodu, vratiti odreske u umak pa pirjati uz povemeno miješanje 30-tak minuta dok odrescci potpuo ne omekšaju. Tada u umak dodati vrhnje za kuhanje u kojem se razmućkali gustin, promiješati i još kratko prokuhati.
3. Odreske poslužiti uz prilog po želji. Meni su se prženi kroketi od krompira učinili kao logičan izbor. Dodajte k tome zelenu salatu, čašu – dvije Kutjevačkog rajnskog rizlinga ili graševine nakon ručka i uživajte u okusu baš kao što je uživao i barun Trenk! Dobar tek

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Odrezak “Barun Trenk” appeared first on Reci Peci.

Postoje određene stvari u životu koje su možda ostavile tužan trag u životu, ali srce svejedno posebno nekako zakuca kad se u sjećanje sasvim nepozvano ušulja miris nekog davnog vremena i podsjeti…baš jako podsjeti…kao što je mene ovaj složenac od riže podsjetio na onu ratnu ’91 godinu i na tromjesečno bauljanje po podrumu, na vrijeme baš užasno i ružno kada je jedina svjetla točka dana bio ručak. Nekad je to bila samo šnita kruha, nekad par kuhanih krumpira, nekad ništa pa kad se znalo dogoditi da se za ručak pogostimo nečim ovako finim, mirisnim i toplim, nečim što doista nalikuje na pravu hranu kakvu smo prije rata znali jesti, onda se takvi dani pamte. I mirisi, i okusi i sve što ide uz to…Sjetih se ovog jela (kojeg smo u podrumu inače zvali Riža s paradajzom i krompirom) nedavno prilikom otvaranja boce domaćeg paradajza i odlučih ga napraviti za ručak. Napekla sam ja uz to još svašta nešto sve misleći kako se klincima to neće svidjeti i kako će vrtiti nosom kad vide da tu nema mesa ni ničeg ‘konkretnog’, ali eto, dogodilo se to da su oni bili oduševljeni i nikako im nije bilo jasno zašto ja to do sada nisam još radila. A onda pomislih: pa kako im se ne bi svidjelo kad je unutra fini sloj tanko narezanog krumpira, riža tako sočna i mekana, pirjana prethodno u finom slatkastom soku od paradajza i na kraju još malo zapečenog krumpirića. Ovo je dakle jedno sasvim obično jelo, ali opet tako jednostavno i fino da ćete ga poželjeti raditi često, bilo kao prilog nekom drugom jelu ili kao samostalni ručak. Odlično je!

Složenac od riže

Potrebno:

• 1 kg krumpira
• 3 dl riže
• 1 luk
• 3 dl soka od paradajza
• 4 -5 dl vode
• vegeta, sol, papar, kocka za juhu (a može i bez nje)

Priprema:

1. Krumpir oguliti i tanko narezati. Pouljiti malo i posuti vegetom.
2. Na malo ulja pirjati sitno sjeckani luk, dodati rižu, promiješati pa dodati paradajz. Začiniti pa uz povremeno miješanje i dolijevanje vode pirjati 10 minuta. Riža treba ostati u dosta tekućine jer će se zgusnuti i skuhati do kraja u pećnici! Ako primjetite da ja vam je riža presuha (ovisi o vrsti riže) i da je tekućine premalo slobodno dodajte još ili paradajza ili vode.
3. U namašćenu vatrostalnu posudu složiti red krumpira, prekriti ga rižom i završiti drugim redom krumpira. Peći u pećnici zagrijanoj na 180ºC 30-40 minuta dok se krumpir ne ispeče i riža ne ‘popije’ svu tekućinu. Složenac od riže je gotov kad krumpir dobije lijepu zlaćanu boju.

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Složenac od riže appeared first on Reci Peci.

Kako joj i naziv sam kaže, ovo je doista jedna prazna pita, što će reći pita bez ičeg ‘konkretnog’ u sebi, naravno, ako vam jaja, maslac i kiselo vrhnje kojim je ova pita prelivena nisu dovoljno konkretni O čemu se zapravo radi? Recept i ideju za ovo prefino i do bola jednostavno jelo mi je dala naša draga baka Miler za nedavnog čavrljanja na brodici nasred Dunava kada smo se onako presiti i natovareni hranom (konkretnom sasvim) vraćali sa prvomajskog roštiljanja s naše vukovarske ade. Vjerovatno pomalo gonjeni grižnjom savjesti zbog te silne količine mesa koju smo ispekli i jedva pojeli, a i mirisom Dunava koji vas jednostavno tjera da otplovite mislima u neka davna vremena, sjetismo se tada kako se nekad jako dobro jelo i bez obožavanog nam mesa. Isplivaše tada na površinu sve one divne šufnudlice, knedlice i noklice, popare i cicvare, šnite kruha s masti i crvenom paprikom ili sa šećerom ako ste htjeli pojesti nešto slatko,  pite zeljanice, krumpiruše, ajerice, ćoravi paprikaši, pa tako i ova prazna pita iliti pita sušara kako je baka Miler zove. A zašto sušara pitate se? Pa zato što se za razliku od recimo, pite zeljanice koja se puni kupusom, ili pite krumpiruše koja se puni krumpirom, ova pita ne puni s ničim. Da da, dobro ste pročitali, baš s ničim! Lijepo se kore zamotaju u obliku pužića, ispeku se, zaliju temeljcem ili vodom sa vegetom/soli, i na kraju sa mješavinom jaja i kiselog vrhnja. I to je sva mudrost. Najbolje od svega je to što je sve ovo jako brzo gotovo (naravno pod uvjetom da koristite gotove tanke kore za savijače, jer bi razvlačenje domaćih kora ipak malo potrajalo ), sastojci koji trebaju su doista minimalni (cijena također) a rezultat je preeeedobar. Okusom jako podsjeća na burek sa sirom, pa kada se uz taj obrok doda još i jogurt, doživljaj je fenomenalan. Ne vjerujete? Probajte već danas i garantiram da će vam ova prazna pita postati favorit za one dane kada doista ne znate što pripremiti i kada u kuhinji i špajzi nemate baš bog zna što od sastojaka. Pravi spas u zadnji čas za ručak ili večeru, rekla bih Evo recepta i uputa…

Potrebno:

• pakiranje tankih kora za savijače (količina proizvoljna i ovisi o tome za koliko ćete osoba pripremati obrok. Prosjek je npr. pakiranje od 10 kora)
• 10 dkg maslaca ili svinjske masti
• 3 dl temeljca (voda + kocka za juhu)
• 3 jaja
• 4-5 žlica kiselog vrhnja
• vegeta, sol, papar

Priprema:

1. Ako su kore deblje, prerezati svaku koru po pola pa ju saviti u dugačku roladicu koju potom treba saviti u oblik pužića. Ako radite sa jako tankim korama, onda možete motati cijelu površinu u roladu. Zašto tako? Zato šeto će kore ljepše upiti temeljeca i preljev ako budu tanje, pa će sve skupa biti sočnije
2. Pužiće slažite u lim na papir za pečenjejedan do drugog. Preko svakog staviti komadić maslaca ili malo svinjske masti, pa peći u pećnici zagrijanoj na 200ºC 20-tak minuta tj. dok pužići ne dobiju lijepu zlaćanu boju. Tada ih izvaditi iz pećnici i preliti prokuhanim temeljcem (zavrijeti vodu i u njoj otopiti kocku za juhu). Smanjiti temperaturu pećnici na 150 i vratiti lim u pećnicu na 10-tak minuta kako bi se pužići lijepo ‘popairili’ i upili sav temeljac. Ako volite češnjak, možete u temeljac dodati sitno kosani češnjak
3. Za to vrijeme umutite vilicom ili pjenjačom jaja i kiselo vrhnje. Ako koristite vegetu, povegetite, ako ne, posolite i popaprite. S tim preljevom prelijte sad pužiće pa opet vratite u pećnici na par minuta. Gotovi su kada se jaja ‘stisnu’ i dobiju zlaćanu boju.
4. Poslužiti vruće ili hladno, jednako je ukusno, uz jogurt.

Dobar tek!

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Prazna pita appeared first on Reci Peci.

Cannelloni su tipično talijanska vrsta jela koja se sprema od specifičnog tijesta u obliku tubica koje se potom pune raznim nadjevima te zalivaju umakom i potom zapeku. Ono što je predivno kod ovog jela je to što ga je moguće spremiti na milijun različitih načina: možete tibice puniti nadjevom od špinata i sira, tofua, gljiva, soje, pečenih paprika sa sirom, ili pak nadjevom od mljevenog mesa, ma čime god poželite i što god najviše volite. Također ih možete zalijevati prije pečenja raznovrsnim umacima: običnim beschamel umakom, umakom od vrhnja ili pak onim od paradajza, možete i ovdje dodati povrće ako tako više volite…varijacija ima bezbroj i upravo o tome ovisi kakvi će biti vaši cannelloni. Ovi moji današnji cannelloni su onako, pomalo klasični, s nadjevom o mljevenog mesa, zaliveni sa puno bechamela i salsom od rajčice, te posipani sa puuuuno sira trapista. Sve to u konačnici je dalo jelo okusom (a pomalo i izgledom) vrlo slično lasagnama, što su kod nas doma svi glasno i zdušno pozdravili i smazali punu posudu cannellona u čas Tjestenine za cannellone danas ima za kupiti u gotovo svakom dućanu, no ipak pripazite da kupujete onu koja se ne mora prethodno kuhati (to obično piše na kutiji) jer će inače cannelloni biti žilavi i nepečeni do kraja, a ako se upustite u kuhanje tjestenine za cannellone mogli biste se malo i namučiti jer je puno laše napuniti nadjevom tube koje su čvrste i koje je lako držati u ruci od onih kuhanim ‘mlitavih’ Dobro spravljeni cannelloni moraju biti zlatno žute boje nakon pečenja i moraju se topiti u ustima. O prefinom mirisu koji se širi kuhinjom vam neću previše pričati, jer sam već i od same pomisli ponovo gladnaaaa Evo recepta…

Cannelloni

POTREBNO:

Za mesni umak:

• 1 pakiranje tjestenine cannelloni
• 50 dkg mljevenog mesa
• 1 luk
• 10 dkg pancete
• 1 paprika babura (ili kakvu već imate)
• 2 dl bijelog vina
• 2 dl tekućeg paradajza
• 2 žlice ketchupa (a i ne mora)
• 1 jaje
• 2 žlice kiselog vrhnja
• šalica (1 dl) krušnih mrvica
• začini: bosiljak, origano, vlasac, vegeta, sol, papar

Za bechamel: 

• 15 dkg maslaca ili margarina
• 6 žlica brašna
• 8 dl mlijeka
• 3 žlice kiselog vrhnja
• malo topljenog sira
• sol, papar

Za umak od paradajza:

• 3 veće paradajza
• 1 luk
• bosiljak (listići, nekoliko njih)
• 2,5 dl vode
• sol, papar

I još: 15 dkg sira trapista za posipanje prije pečenja

PRIPREMA:

1. Za mesni umak pržiti kratko na malo maslinovog ulja sjeckani luk sa pancetom i sitno sjeckanom paprikom, potom dodati meso pa uz miješanje pržiti dok ne promijeni boju. Potom dodati vino, pustiti da ispari, dodati tekući paradajz, ketchup, začiniti, podliti sa malo vode pa uz povremeno miješanje pirjati dok sva tekućina ne ispari. Prohladiti pa umiješati kiselo vrhnje i jaje. Dobro promiješati, a potom dodati krušne mrvice.
2. Za bechamel otopiti maslac, dodati brašno pa uz miješanje kratko popržiti (1 minutu). Tada uliti mlijeko, dobro promiješati pa uz neprestano miješanje pustiti da zakuha i da se umak počne zgušnjavati. Začiniti, dodati kiselo vrhnje i sir.
3. Za salsu od paradajza na ulju pržiti sjeckan luk, dodati tada sjeckan paradajz, začiniti, dodati vodu pa uz povremeno miješanje kuhati 15-tak minuta dok se umak malo ne reducira.
4. U vatrostalnu posudu uliti gotovo polovicu bechamela, preko njega rasporediti nekoliko žlica umaka od paradajza, potom slagati tubice cannellona punjene mesnim umakom jednu do druge. Preliti sve ostatkom bechamela i umaka od paradajza, posipati ribanim sirom trapistom (ili mozzarellom) pa zapeći u pećnici na 180ºC 20 minuta ili dok se na vrhu ne stvori zlaćana korica. Tjesteninu punite tako da u ruku uzmete tubicu, prstima ruke u kojoj je držite zatvorite rupu sa donje strane dok malom žličicom polako uguravate nadjev. Ako vam nadjev teško klizi do kraja tubice, pomozite si drškicom te iste vilice i gurnite ga do kraja
5. Poslužiti odmah!

Dobar tek

Recept u slikama (snimljeno Olympus digitalnim fotoaparatom):

The post Cannelloni appeared first on Reci Peci.